Äîêóìåíò âçÿò èç êýøà ïîèñêîâîé ìàøèíû. Àäðåñ îðèãèíàëüíîãî äîêóìåíòà : http://www.philol.msu.ru/~slavmir2009/data/6.pdf
Äàòà èçìåíåíèÿ: Thu Apr 16 14:46:54 2009
Äàòà èíäåêñèðîâàíèÿ: Tue Oct 2 08:47:08 2012
Êîäèðîâêà:
, , :
« » : ­ I .
.
(, ) -, , , ,

. , 1989 . (. , . , . , . , . , . .). , , ­ , «» «», 1989 . , . 1. . , « ...», , , «» [Stasiuk 2000a: 79, 131], « » [Stasiuk 2004: 317]. 2. , , (, « », « » [Stasiuk 2000a: 136, 79], « » [Stasiuk 2004: 136]; «, , , , » [Stasiuk 2004: 137, 186]). , , (« , , » [Stasiuk 2004: 137]; « , , »; « , , , , , . » [Stasiuk 2004: 66­67]). 4. , , (« , , , » [Stasiuk 2004: 130]). , (« », « », « », «», «», «», «»). (« ­ , <...> » [Stasiuk 2000b: 153]; « . - <...> ­ , ­ , ­ , , , - » [Stasiuk 2 0 0 0 b : 1 5 2 ] ). 5. : , , , . -. ( ) . 6. ­ (« », « » [Stasiuk 2004: 17, 21], « » [Varga 2008: 68], « » [Varga 2008: 31]), (« ­ » [Varga 2008: 78], (« », « -» [Szczygiel 2006: 62­63], « », « » [Varga 2008: 49]). ­ (« » [Szczygiel 2006: 57]). 7. ( ­ «» [Stasiuk 2000a: 111]) (« », « » [Stasiuk 2004: 119]) . 8. , , , « » [Stasiuk 2004: 115]. . . 9. . (« , , , » [Stasiuk 2004: 119]). , «» , «». « », , , «» « » [Stasiuk 2000a: 136], , «, » [Chwin 1999: 258]. , «», , . ­ «» [Stasiuk 2000a: 135­136]. . , «» , . , ­ , ­ (« » [Stasiuk 2000a: 139]).


376

, , : Stasiuk A. Dziennik okretowy // Andruchowycz J., Stasiuk A. Moja Europa. Dwa eweje o Europie zwanej Srodkowa. Wolowiec, 2000a. Stasiuk A. Tekturowy samolot. Wolowiec, 2000b. Stasiuk A. Jadac do Babadag. Wolowiec, 2004. Szczygiel M. Gottland. Wolowiec, 2006. Tochman W. Jakbys kamien jadla. Sejny, 2002. Varga K. Gulasz z turula. Wolowiec, 2008.

­ («» ­ ) («» ­ ) .


Chwin S. Krotka historia pewnego zartu. Gdansk, 1999.


.
(, ) , , , ,

. . . , , , . ­ , . , , . , , a . ( ), ( , ) . , . , . , , . : / , . . (, , , ). , , . , , / . , . , , . . . , , , , . , . . , , « » ! , , . , , . ( , , ), . : e e , . . , , . , , , , . . , . , , . . , , , . . . . . . , . , , . , . . , . , , . , , , . , . , , , . .


. . , 1981.


, , : XVII XIX / . . , 1985. Balahati Sergej. Problemi dramske analize // Moderna teorija drame / Prir. Mirjana Miocinovi. Beograd, 1981. S. 43­56. Fergason Frensis. Sustina pozorista. Beograd, 1970. Ibersfeld An. Aktancijalni model u pozoristu // Moderna teorija drame / Prir. Mirjana Miocinovi. Beograd, 1981. S. 84­117. Jaus Hans Robert. Estetika recepcije. Beograd, 1978.

377

Lotman J. M. Struktura umetnickog teksta. Beograd, 1976. Lukac er . Istorija razvoja moderne drame. Beograd, 1978. Mukarzovski Jan. Dve studije o dijalogu // Moderna teorija drame / Prir. Mirjana Miocinovi. Beograd, 1981. S. 264­292. Sondi Peter. Teorija moderne drame. Beograd, 1995. Stajan Dz. L. Komunikacija u drami // Moderna teorija drame / Prir. Mirjana Miocinovi. Beograd, 1981. S. 214­243. Surijo Etjen. Dvesta hiljada dramskih situacija. Beograd, 1982.

: ( )
. -
(, )

. «» , . . « », , . . . , , , , 20- , , , . , , , , . . , , ­ (Ècriture) . , ( ) ( , ). , , , . cyber-space, . , , Û «». , , , . , «», . (thinklinks) . - . , . Õ cyber-, , . .

- ( , )
. .
«. » (, ) , , -,

. . : 1) 2) , , . 90- , , , , ­ «» . , ­ , , , ­ ­ , , , . «» : 1) - 2) , , . , - , , . «», , ­ , - , .


378

, , :

, 2000 , . «*.log», . « . », . « », «-» . . , , . « » . , - , , -

, . - , , . , , , .

- (1980­2000- .)
. .
. . (, )

. - (. , . , . , . ) «» . XX ­ . , - . «» , , , , , , , . ( 1950-, 1980- .), , ( ), , ( , ). XX ­ , , , . - «» , . , (), . . , «... , » [Haman 2001: 6]. . ( XX ­ , , « » [SkvoreckÙ 2004]), . (, « » [Kohout 1987], « » [Kohout 1995]). . , , ; , , , , - (, , «» [Kundera 1995]). . («» [SalivarovÀ 1972], «, , » [SalivarovÀ 1976]), . (« » [Benes 1977] .), . («» [MonÌkovÀ 1987], « » [MonÌkovÀ 1992]), . (, « » [Vejvoda 2002]), . , . , , , . . ( ) , - , -. , , , , . : , , , ; , , , . . , , , . (, ), , , , . . . , , ( , « », « ») , , , «» . , , , , , , . - , . , , , , , . ( , , , , , , ), , , .


, , :

379


Benes J. Zelenou nahoru. Toronto, 1977. Haman A. Fikce a imaginace v prozÀch 90 let // Tvar. 2001. C. 17. Kohout P. HvzdnÀ hodina vrah. Praha, 1995. Kohout P. Kde je zakopÀn pes. KolÌn nad RÙnem, 1987. Kundera M. La Lenteur. Paris, 1995.

MonÌkovÀ L. Die Fassade. MÝnchen, 1987. MonÌkovÀ L. Treibeis. MÝnchen, Wien, 1992. SalivarovÀ Z. HonzlovÀ. Protestsong. Toronto, 1972. SalivarovÀ Z. Nebe, peklo, rÀj. Toronto, 1976. SkvoreckÙ J. ObycejnÈ zivoty. Praha, 2004. Vejvoda J. Jezdci nocÌ: (rekonstrukce svazku). Jihlava, 2002.

« »
. .
(, ) , , ,

. « ». , , , . 164- « » (XIII ­ XIX .). ( , , ) ( , 1 2 ) [ 2006], [ ... 2007]. (inc.: « ...») ­ , ( : [Narratio de miraculo... 1897: 1­19). , . , , . , , , . , X­XI . , . , , ( ) . 61 , ( ­ 14 XIII­XVII ., ­ 20 XV ­ 2- . XVII . ­ 10 . XVI ­ XIX .), (11 . XV ­ XVII .) (6 . XVI ­ . XVIII .) . . , . . ­ , ( , « » ). 32 . XV ­ . XIX . 1 , XIV . [ 1982]. (29 ) (1 ) (2 ). , . ­ , . , , « ». : , . , 1492 . , (, ). « », , ( ) ( . XVI . ­ , . , 1287). « » ­ (XII .) (XIV .), . (inc.: « ...»; 34 . XIV ­ XVI .) (inc.: « ...»; 25 . XIV ­ . XVIII .) . . , « ». « », XVI ., ­ . : (inc.: « ...»; . XVI .), 1 (inc.: « ...»; . XVII .) 2 (inc.: « ...»; . XVIII .). . , . , . ( : [Narratio de miraculo... 1897: 20­28]), , , . ­ (inc.: « ...»; . XV .), . , 1521 1525 . (inc.: « ...»; 6 . XVI ­ XVII .). ( ). , 1790­1792 . -- (. . )


380

, , : « » XVI­XVII . // . , 2007. . 220­224. . . // . , 1982. . 5­27. Narratio de miraculo a. Michaele archangelo Chonis patrato adjecto Symeonis Metaphrastae de eadem re libello / Ed. M. Bonnet. Paris, 1897.

- (inc. « ...»). .


. . . . ... . . . , 2006.

« »:
.
(, ) , «»,

. «» . . , . , , . . ­ (. . «») , 1830- ­ 1840- . , , , . (« », « »), (« ») ( «») , , . «», , ­ .

1 9 4 5
.
(, )

, , 1945 . . (2000) . 1. , 1956 .: . , . , . . . , . , . . «Preklad a vÙraz» (« », 1968), «Poetika umeleckÈho prekladu» (« », 1971), «TeÑria umeleckÈho prekladu» (« », 1975) . «Tvorba a recepcia» (« », 1975) «OriginÀl-preklad» («-», 1983). 2. 1945 . . , . , . , , , , . ­ . . ­ , , . « » . 3. , 1968 . ­ . , . , . , . , . , . -, . , . , . , . , . . . -

, , . 4. 1945 ., , . 1957 . 1989 . , , , , , . , , . , , . , . , 60-, 70- 80- XX , . , 1989 . . ­ - ­ . , , , ­ , , . , ( ). ­ , ­ , , .


, , :

381

1945 . , , . , : . , . , . . , , -, . . , , ­ . 60- . 90- . XX . . 1989 . , .


AndricÌk M. K poetike umeleckÈho prekladu. Levoca, 2004. Feldek . Z reci do reci. Bratislava, 1977. FerencÌk J. Kontexty prekladu. Bratislava, 1982.

KusÀ M., LesÀkovÀ S., Maliti E., PastÈkovÀ S., TesafovÀ J. StrucnÈ dejiny umeleckÈho prekladu na Slovensku/ Zv. 4 // RuskÀ literatÇra v slovenskej kultÇre v rokoch 1836­1996 / Ved. red. K. KenÌzovÀBednÀrovÀ. Bratislava, 1998. Popovic A. Preklad a vÙraz. Bratislava, 1968. Popovic A. Poetika umeleckÈho prekladu. Bratislava, 1971. Popovic A. TeÑria umeleckÈho prekladu. Aspekty textu a literÀrnej metakomunikÀcie. Bratislava, 1975. Popovic A. a kol. OriginÀl-preklad. InterpretacnÀ terminolÑgia. Bratislava, 1983. Popovic A., Miko Frantisek. Tvorba a recepcia. Bratislava, 1978. SlobodnÌk D. TeÑria a prax bÀsnickÈho prekladu. Bratislava, 1990. TomcÌk M. LiterÀrnohistorickÈ sÇvislosti prekladu v rokoch 1945­1949 // Slavica slovaca. 1991. Roc. 26. C. 2. S. 97­110. TurcÀny V. K poetike HviezdoslavovÙch prekladov // SlovenskÀ literatÇra. 1960. Roc. 7. C. 4. S. 413­438; 1961. Roc. 8. C. 1. S. 36­48. ValcerovÀ A. V labyrinte vzahov. Presov, 2000. ValcerovÀ A. Vzahy a sÇvislosti v bÀsnickom preklade. Presov, 2006. ValcerovÀ-BacigÀlovÀ A. Vzah vÙznamu a tvaru v preklade poÈzie. Presov, 1999. VilikovskÙ J. Preklad ako tvorba. Bratislava, 1984. Winczer P. a kol. K otÀzkam teÑrie a dejÌn prekladu na Slovensku. I. Bratislava, 1993. Zambor J. Preklad ako umenie. Bratislava, 2000. Zambor J. O poÈzii v Revue svetovej literatÇry // Romboid XXXX. 2005. S. 83­88.

( « » . . )
. .
(, ) , , , ,

. «», « », . , . , (, , ) . « "- " . . « » [Goethe 1998: 254]. , , ypothesis ( ). « ». « , , , , , , » [Goethe 1998: 254]. , , . , , « , ()». ­ . « , , , » [Goethe 1998: 255]. , , , ­ , « », « ». : , , . , «... , » [Goethe 1998: 790]. . « » ­ . , : «», ( . , , . ). . . . , « », . . «, , 1850 ., ­ - , ( . ) ( ); , , , - » [ 2006: 218 ( 1.3.1999)]. «». . : « » (. : [ 1987: 91]). «» « » (Taten und Leiden) « » ( ). , , . : , , , ( , ). . ! , , / , / , / . / , / , / , ­ / . / / , / , / . / , / , / , / ( . ­ . .). . , . « ­ » ( ) « ­ » ( ). ,


382

, , :

. . , ! / , , / , ! / / . «Vor dem Tor» , , , , , . ­ , . , . . , / . , , . / / . / . ! / , / , / , . / . ! , / , / , . / . / , / - . / . , , ! / ! / , ! .

. , ( ) . «» , . , , .


. . ­ . ., 2001. . . .-. . 1981­2004 / . 2006. 77. . . , 1987. . . : . ., 1999. . . - . ., 1973. Cooper F. C. Illustriertes Lexikon der tradiotionellen Symbole. Wiesbaden, 1986. Die literarische ýbersetzung. Fallstudien zu ihrer Literaturgeschichte: In 18 Bde. Berlin, 1987­2004 (GÆttinger BeitrÄge zur Internationalen ýbersetzungsforschung). Goethe I. W. Werke: In 14 Bde. Bd. 2. MÝnchen, 1998.

, ( )
. , .
(, ) , , (), . , .

. . «, o » (1986) , . Ireni Vrkljan su za tekst «Marina ili o biografiji» (1986.) kao materijal posluzile zivotne price glumice Dore Novak, spisateljice Marine Cvetajeve i svoje osobne. Posljedica ukoricavanja vlastite zivotne pripovijesti ispresijecane fragmentima tu ih za posljedicu ima nemogunost jednoznacnog zanrovskog odre enja. Je li Irena Vrkljan napisala autobiografiju, biografiju ili nesto sasvim drugo? Natasa Sajko pokusala je poblize definirati zanr pet knjiga koje je Vrkljan napisala u posljednjih dvadesetak godina. Kao mogunosti navodi autobiografiju, ispovjednu prozu, kroniku, esej, bildungsroman, mentalni putopis. Sajko tvrdi kako je za Vrkljan Cvetajeva postala «zanimljiv izvor cinjenica koje su podlozne fikcionalizaciji», u prvom redu zbog slicnih zivotnih okolnosti i slicne asocijativne autoreferencijalne diskurzivnosti u obiju autorica [Sajko 2001: 473]. Ziva Benci e u tekstu Irene Vrkljan prednost nad ispisivanju autobiografije dati pokusaju stvaranja biografije Cvetajeve te e i tu odrednicu dodatno suziti pisui o hibridnom zanru geobiografije (parafraziran termin Aleksandra Flakera). Kovanica geobiografija vrlo precizno oznacava prevlast prostorne slikovitosti nad narativnosu kojom je Cvetajeva predstavljena u tekstu Irene Vrkljan naustrb dimenzije kronoloske linearnosti. Identifikaciju Vrkljan s Cvetajevom Benci, slicno kao Sajko, vidi u srodnosti kulturnih obrazaca i u cinjenici kako se obje pri pokusaju pronalaska vlastitog identiteta oslanjaju na pisanje radije nego na uobicajene izvanjske kulturoloske i socioloske referente. Autobiograficnost teksta Benci promislja zasebno, a na pitanje moze li se govoriti i o autogeografiji odgovara nijecno, argumentirajui to nepostojanjem analogije izme u staticnosti biografskog dijela teksta i ovdje prisutnog autobiografskog unutarnjeg razvoja, tj. zbog nezanemarivanja temporalne dimenzije price u autobiografskom segmentu [Benci 2006]. Slicni problemi iskrsavaju i pri pokusajima genoloskih odre enja cjelokupnog proznog opusa Marine Cvetajeve koji unatoc svojoj raznolikosti ni u jednom primjeru nije u potpunosti lisen autobiograficnosti. O autobiografskoj prozi u uzem smislu nesumnjivo bi se moglo govoriti u slucaju tekstova koji pripadaju autoricinoj obiteljskoj kronici. Uz taj se dio opusa vezivao i termin kojemu bi svakako bilo zanimljivo posvetiti paznju u kontekstu stvaralastva Irene Vrkljan, pomakne li se naglasak kakav u ovom slucaju legitimira sam naslov s biografskog na autobiografsko u tekstu. Rijec je o automitografiji, izvedenici iz termina biomitografija (unatoc onom sto bi bilo mogue zakljuciti na prvi pogled, termini automitografija i biomitografija su u uporabi zapravo sinonimicni; u radovima o biomitografijama se bez izuzetka analiziraju autobiografski tekstovi; u radu emo zbog njegove nedvosmislene prirode koristiti termin automitografija) koji prvi put za svoju autobiografsku prozu Zami: novi nacin pisanja mog imena koristi americka spisateljica Audre Lorde 1982. godine. Diane DuBose Brunner istice kako automitografija predlaze ve postojeu upisanost auto-subjekta zbog univerzalne prirode narativa, no i fiktivnu mogunost ponovnog stvaranja sebstva / sebstava: «Razumijevanje autobiografije u kontekstu stvaranja mita bitno je iz nekoliko razloga. Kao prvo, rasprsuje ideju o autobiografiji kao preciznoj osobnoj prici necijeg zivota; umjesto toga autobiografija predlaze kolektivnu predodzbu o sebi u svijetu. Pored toga, stavljanje autobiografije u kontekst stvaranja mita mijenja ispovjednu narav samoautorizacije. Iako autobiografija ima kapacitet smjestanja pojedinca u povijesni kontekst, tezi i fokusiranju na pojedinca u nepovoljnom polozaju zrtve prije nego onog koji cini promjene; tezi fokusiranju na autonoman zivot slican onom u izolaciji a ne s / u zajednicom / i. Stvaranje mita se oslanja na vise od sebstva, novi mit moze ovisiti o sebi-u-drugom / drugom-u-sebi» [DuBose Brunner 1998: 61] . U radu emo pokusati sagledati tekst Irene Vrkljan iz nove, automitografske perspektive i pokusati odgovoriti na pitanje na koji se nacin taj tekst (ne) uklapa u implikacije zanra. Posebnu paznju posvetit emo usporedbi s automitografskim diskursom Marine Cvetajeve kao i na njezinu ulogu u stvaranju pisanog mita o sebi hrvatske spisateljice.

Literatura
Benci Ziva. Pisati o drugome, sjeati se sebe («Marina ili o biografiji» Irene Vrkljan) // Benci Ziva, Falisevac Dunja (ur.). Covjek, prostor, vrijeme: knjizevnoantropoloske studije iz hrvatske knjizevnosti. Zagreb, 2006. DuBose Brunner Diane. Between the Masks: Resisting the Politics of Essentialism. Lanham, 1998. Sajko Natasa. Kutijice za sjeanje: (auto)biografski zapisi Irene Vrkljan // Kolo. 2001. 11. 2. Zagreb.


, , :

383


.
, / ­ (, ) , , , ,

. ­ ­ . , , . , / , ( ) , . ­ ­ , . , , ( ), ( ) . / , , . , , , , . , (, ), . XIX , . , , , , , , , , , XX . , . , , « » . . « » . «» « ». , , , . , , ( : « »; : « »; : «»). , .

. .
.
, (, ) . . , , ,

. . . (. . ). -, . . . 1881 , . , , « » (J. PenÌzek, 1883). 100- . , , - . . , , , 20­30- , . 1923­1929 38 . , , (Parolek 1964, Zadrazil 1972, Kautman 1970, 1992, 2004, HÌbkovÀ 1998) (1931, 1933, 1972, 2007). 2004 , 2006 « ». (, , ), . ­ « » (Stezka podÈl cesty, 1928) « » (Brati Ramazovi, 1 9 8 5 , 2 0 0 7 ). , , -, « ». , (1939, 1948), , . . 1920­1930 1950­1960 . . - , . (1970­1980- ) , , ( ),


384

, , :

, . , , , , , , : , ? ? - , , , .


Bondy E. Brati Ramazovi. Praha, 2007. HostovskÙ E. Stezka podÈl cesty. Praha, 1928. Kautman F. Polarita naseho vku v dÌle Egona HostovskÈho. Praha, 1993. Papousek V. Egon HostovskÙ: clovk v uzavenÈm prostoru. Jinocany, 1996. Sturm R. Egon HostovskÙ: vzpomÌnky, studie a dokumenty o jeho dÌle a osudu. Toronto, 1974. ZahrÀdka M. a kol. SlovnÌk rusko-ceskÙch literÀrnÌch vztah. çstÌ nad OrlicÌ, 2008.

:
. .
. . (, ) , ,

. - , , . « » , , . . , , , ( ­ ., : [ 1983]). , , . , . , . «» , , ( ) : . , , , . , , , «» ( ). , « », / . «» , , , . , , , . . , , , , , , . () . ( ) (, , ). - , , . ( ) , , , . , , . ( , ), , . , (, -), , -, , , . . , . ( ). - (, , ). , - , , - , . (). , «», ( ) , [ii... 1988: 26­31]. [i... 1981: 272­287]. - . ( ) , . ( , ) , , . «» , .


i i i / . . : . ii . , .. . . ., 1981. // , 1983. . 4­21. 1 9 8 8 . . 2 6 ­ 3 1 .


, , :

385

1 9 8 0 ­ 1 9 9 0 - .
. .
. . (, ) 1980­1990- ., , -«»

. 1980- ­ 1990- . . , ( «» 1960­1970- .), ­ , ­ , ­ . , , , , -, , , , . . . , 1980- ­ 1990- . , ( 1960­1970- .) ( 1995­2000- .). . : [ ... 2004], [... 2004], [ ... 2007]. -, 1980- . («», « », « » ). , , «» , 1995­2000- ., ( -) : , , ( . ­ « » .) , (. . , « » .) . . 1980­1990- . «» , «» (. , . , . , . , . , . .). .: [ 2007], [ 2001], [ 2003] . , «» «» ( ­ . « » ­ , «» ; , «-», ) -«», , , , , . , . «» -«» 1970- . . , , 1980- . «», -«» «». -«» ­ , ( «»), , , ( «»). , , « », , . , , 1990- . ( «» ) « ... - , » [ 2007: 291]. . , 1980­1990- . «» (.: [ 2008], [ 2004]) , (, , -, . .). , 2000- ., , -, («»), «», , . . , . , 1980- ­ 1990- . , , , , 1995­ 2000- ., , , , (, , ) ( , .). , 1980- ­ 1990- . «» .


. 1937 . ., 2001. - ( ) 1980­ 90- . // . , 2004. . 181­ 200. . 50­80- . // . 2 / . . . . ., 2007. . 291­317. // VII . : , , , / ., . . . . , 2004. . 33­37. . . . ., 2008. . : (. , . , . ). ., 2003. // . ., 2007. . 493­497. . . // : . : 2 . . 1. . , 2004.


386

, , :

- X X I
. .
. . (, ) , , , ,

. , XXI , , , , - , . , , , . , . (, ) (). , (.: [ 1999], [ 2000], [ 2000], [ 2008]). ­ «» « », . [ 2000], «» , . [ 2000]. XXI , , , , . , . , . , . , ­ . , . . , , . , . . 2007 . « : » 15 , . , « », (« », «» « »), . , , , - ­ , (, , ), , , (, , ). , , , . , , , , , , , . , . , . . . 2000- . . 2006 . «XXI», ­ XXI . : « , , "" ». ­ . «» « », , . 1980- . ­ (. , . , . ), (. . , . ), (. , . , . ), . . , 1980- . -, , , ­ ­ . , , . . , , , , ­ ­ « : 2006­2007», 2008 . . , , « » (2007) . . , « . » (2006) , «: » (2006) . , , ( «», «» , , «»), , . , XXI , , , , , ­ , , . , - .


. . «» : . , 2000. . . Vilnius, 2008. . . . , 1999. . . ., 2000. . . : , . , 2000. . . . ., 2 0 0 0 .

:
.
()

, . ,

. -

, . . ,


, , :

387

, . . , , . , . , .

, , . , , , , , , , . . , .

« » ( )
. .
(, ) , , «»,

. «» . , , , - . , . - . , , . . , , , . «» ( . ) , . , . , , , - . , , . (, . . . ), . , , , , , . , , , , , , ( ­ - ). (. , . , . , . , . ). , . , « "" "", » [ 1979: 249]. . , , , , . ( ­ , , ­ , ). , , , , , . , ( ) , , .


. . ., 1979.

« » « »
. .
(, ) , , ,

. «» «», - , « ». «», « », , . ­


388

, , :

- , ­ , , ­ , (). , , . . , . . , . . . «» , ­ , ­ « ». 1831 ., , , : . . ­ , . . ­ . ­ ­ : « », « », « ». 1831 . « », , , : / / / , [ 1966, . 2: 108]. ( XIX , . . ) ( ). . , « », « . : 1) , ­ , ; 2) ­ » [ 1935: 196]. , « » , . ­ , , , « », « », «», «», «», « », « », « », « », « », « » . . : «, , , , ... , ­

. , , » [ 1983, . XXV: 74]. , 20­30- , ( . . ; , . . ; , . . ; . . ; . . ), , ( , ). . . , , « , » [ : 19]. , , , , ­ (). « , ­ , ­ ... , . . » [ 2004: 290­292] (: . ­ . .; . ­ . .). , . , , ­ « ». ­ , , . - , , , .


. . . ., 2004. . . . . .: 30 . ., 1974­1990. . . 19­21. ., 1935. . ., 1993. . . : 2 . ., 1966.

:
. -
« », . (, ) , , ,

. . ­ c. , . , : ; ­ ; ­ () ; ( : , , , , ). . ­ . , , . , : ; ­ ; : () ; .


, , :

389

1. . , , : (1936) (1905­1968), 4 , (1957) (1921), 3 , (1985) (1952) (1997) (1969). , , , , . 2. ­ . () , , , . Õ ­ , 5 (1900) (1875­1951). . ­ ­ - (1969) Balkan is not dead (1992). : , , : . / ­ ­ : (1971) (1930) (1995) (1949­2006) ­ ­ () (1997) , (1996) (1964). 3. : () . / . , (

), , , ­ / . , : , 272 (1921) , (1967) (1918) , (1954) (1902­1995). 4. . : , , . , , , , (), ... , : , (1966) , (1981) (1984) (1953). , ­ . , , , , , .


- . . , 2006. . . ; , 2000. . : . , 2003. / . , 2000. . 7­58. -. . , 2002. - . // . 2004. . . , 2000. Bilefeld Ulrih. Stranci, prijatelji ili neprijatelji. Beograd, 1998. Todorov Cvetan. Mi i drugi: Francuska misao o ljudskoj raznolikosti. Beograd, 1994.


. .
. . (, )

, , , , , . , -«» (. ) , , . , , - («», «», «», «», «», «», « » .), , « ». , , , , . ­ « » (. ), , , . , , , , , , , :

, (. , . , . , . , . ); , ­ , : , , (. , . , . , . ), , , ( «», ) (. , . , . ); «» , , (. , . , . ); , (. , . , . ), , (. , . , . ), , , (. , . , . ). , , , «» (. ) , . , , . , . , . , . , . ­ , , .


390

, , :

« , » (. ) . , , ... , , , -

­ , , , , (. , . ), (, ) , , , .

« »
. .
. . (, ) , ,

. (, , ) XX . ­ . , . ­ . XX . ­ . , . , . ­ . ­ , . «-» ( - . . ). . , . . , « » . . , « ­ » . . , . , , « », , , . « » ( ­ 1 (­1), ­ 2 (­ 2) . .). ­1. , - ( ) . . . , «» (, 1840) 26 2 (« ... », «»). , , 400 , 500. « » «». , . «» . « » «» ­ . . ­1 . , , , , « » . . « XVI ». (, ), () . . . , , « ...» , , , « ». «». , «» ­ ­1 . , , « ». ­2. , , , , . ­1, . , , . , , , . ­ « » (1813) ­ . , . « » (1814), . , 1814 ­ « » (« , ...»), « » 1835 . , . , 1810- ( ) , « », . «». , . , - . , , 1815 «» « », 5 1814 , «-», . : 1. , , . ­ « » (1916) . . , . , - . 2. , ­ ( « » , « » ). 3. ­ ( ). : . . « » (, 1890). : , , . . «» ­ « () ». 4. , . , . . , (. . , . . ).


, , :

391

­
. .
(, ) , , , ,

. ­ , , , . : , . . . ­ , . , . ( ) , , . , , ­ , . . , , , . , , , . , : , . , , , ( . , ). , . , , , ( . , ). ­ . , : , , . , , , ( , , , , ). . , . , : , , ; / . / , / , ; / , : / - ! . : , , , , ? ­ : , : , ( , , / ! ­ , ), , , , , , . : , , , , ; , , , . . , ( ): , : , ­ , / : / , ­ , , / ! ­ . . . , , ­ , , , , . , ­ , ­ , . : , / . , : , . , , ; , ; , . ( ) , , . : , / , / / , , , ­ . . . , , , ( ­ , . ). . uri Vojislav. Antologija narodnih junackih pesama. Beograd, 1991. , , Karadzi Stefanovi Vuk. Srpske narodne pjesme (II, III, IV). Beograd, 1969. ( ), , Knezevi Mara. Stevan V. Popovi u srpskoj kulturi. Sombor, 2006. Mareti Tomo. Nasa narodna epika. Beograd, 1996. ( ). Milosevi- or evi Nada. Kosovska epika, Beograd, 1990. . Nedi Vladan. Narodna knjizevnost u Srpska knjizevnost u knjizevnoj kritici. Beograd, 1972. , . Radenkovi Ljubinko. Simbolika sveta u narodnoj magiji Juznih Slovena. , , Balkanoloski institut. Beograd, 1996. , , Rados Jovo. Filozofija sa etikom. Sombor, 2002. , . Cajkanovi Veselin. Mit i religija u Srba (Izabrane studije) / Priredio , ; Vojislav uri. Beograd, 1973. «» , .


392

, , :

: - ( « » )
.
UniversitÞ degli Studi «G. d'Annunzio» (Chieti-Pescara, Italia) , ,

. - XX (« » ). . , , . XIII , - . « » (1997) . . ­ ­ , , , . . « , , <...> , » [ 2001]. «...» « » [ 1998], « » [ 2001]. - . , , , . . , « », «, , » [ 2001]. , « », . . « »: « . , ». , « » (« » [ 1999: 21­22]), , , . : « , , , , » [ 1998]. , . . , . «...» « , , , » [ 1998]. , . : «, , . , ­ , . <...> "" , , » [ 1998]. , , - . - , , « » : , , ( , ); , , . , , « » [ 1998: 987], , , , .


. // . J 1998. 41. . // . 24/01/1998. . // . 3 0 /1 2 /2 0 0 0 ­ 0 2 /0 1 /2 0 0 1 . . // . 16/01/2001. . . , 1999. . // . 01/02/2001. . «» // . J 1998. 41. . // . 1998. . 986­987.


.
( ) (, ) , fantasy,

. . . , , , . , , , .


, , :

393

. . «». : «fantastique» «science fiction». , - « », , . « » ­ , , . , ­ «» ( ) ( ). : «fantastique» «science fiction», . , , , : «fantasy». «fantasy» (., : [ 2008: 59­61]). , «fantastique» «science fiction», , ( . . . ). , , ­ , . , , , «» . XIX . ­ ­ . 1950- . , , ( « » XIX XX .). ( ), , «» ( ). [ 1990: 5]. XIX . , ,

. ( , , « » . . ). . XX . «» (fantasy) . . , , . 1950- ., , , . . , , « » , . , . ­ . , , , . , , ­ , . , , .


. . XX . ., 2008. . . // (1820­1840 .). ., 1990. . . . , 1985. Bozetto R., Huftier A. Les FrontiÕres du fantastique. Valenciennes, 2004. Callois R. Au Coeur du fantastique. Paris, 1965. Grivel C. Fantastique-fiction. Paris, 1992. Malrieu J. Le fantastique. Paris, 1992. Mellier D. L'Ècriture de l'excÕs. Paris, 1999. Todorov Tz. Introduction Þ la littÈrature fantastique. Paris, 1970.


. .
(, ) / , ,

. ( ) , , . . . , . . , . , - , .


394

, , :

, , . . . , , , , . , . . , . , , . . , (. , . ). . , ­ , a . (. , . ). : . , - , , , ( . 1987. . 4); (. ); (. ). : . -

, , , . . , . , . (. ). , . (. , . , . ). - . , , . (. ). . (. , . , . ), ( . , . , . , . .). . , . , . . (. , . , . ), . ( , ­ . , ­ . ), ( ­ . ), (, , , , ), ( , ). . , .

( )
. .
- « » (, ) , ,

. . . , ( ­ 1904, 1906­1912 ., ­ 1914­1915 ., ­ 1916­1918, 1920­1921, 1925, 1928­1929, ­ 1920 1930 .), (1932­1938 . ­ .: [, 1999]). , ( 23 , . . ), . «» ( , « », ­ « » : . II, . 2), . . :


, , :

395

, . , , , , , « » [Nobelpriset i litteratur... 2001: 194, 212, 226]. «», , , , , . () , . . ( . . , , , . . : [ 2007]), , . , . ; , , «» « » ( . , , , , , .: [Espmark 2001: 72]). , ­ , , , - . , «» 1935 . « » («», «», « »), « » ­ , , - , , . ,

«» 1936 ., « ». . « , », «- », « », « » « », : «, , , », ­ [Nobelpriset i litteratur... 2001: 245­246]. 1937 . « » « » «», 1938 . . Casus Capek ­ , ­ : , , ( ). , , , « » ­ . , , ; , ­ .


., . « » // . 1999. 3. . 112­119. . (1901­1955). KÆln; MÝnchen; Wien, 2007 (Bausteine zur slavischen Philologie und Kulturgeschichte. 55). Espmark K. Litteraturpriset: Hundra År med Nobels uppdrag. Stockholm, 2001. Nobelpriset i litteratur: Nomineringer och utlÅtanden 1901­1950 / Utgv. av B. SvensÈn. Del II: 1921­1950. [Stockholm], 2001.


. .
. . (, )

, 1920- , . 1922 . (, , , ), 1926 . « » ­ « , ...», «» . - , , . . -, 1926 . (« », « », «», «»), .

. . , , , . (1936), , , , , . «» , (. , . , . , . ). . , , . . , . . , . . , . . , . ., ( , , , .). . , , , -


396

, , :

. . , , . , 1970- : « », « », « », «», « », « », « » (1981 .), (. , . , . , . , . , . , . , . , . .). 1948 . . . . (1957) « », . , . , . , . , . , . , . , . . , , . . 1970 . . « » ( 1938 . . ); , « », . . « . » (1996), , . , , , « ». , , , . , , , , , . , , «» . a , , , . , . , . - (. , . , . , . , . , . .). , « . I­ » (1976) « » (1979). , , . , « », , . . « », . , , , ,

: . , . , . , . . . . , , ( 1968 .). « » (1977) . XIX­XX . « » (1976), . ( « », 2000; « . 20 », 2005; « », 2008). , , , , « » ( «» « », ­ 2005 .). . «» . . (« ») . . . (« ») . , « », , , « ». , , . ­ « », . , , (, , . , . , . , . , . .), . , , , . (, . , . , . , . , . , . , . , . , . , . , . , . , . , . .). , , : ­ , , , ­ , , . ( . , . , . .). . , , , .

(« » . « » . . ).
. .
. . (, )

1960- ­ 1970- . .

« » (« »), -


, , :

397

« », « » [ 2007: 183, 192]. , , , , , . ( ) « » «» () . , . , . . , . , () , . . , « , , «» , , ­ , » [ 1997: 7]. , 1960­1970- . « », , , . . . . . . « » (1968) - , , « » « » . . . , -. , . -

. , , « ». . . - , , , «-», . , , , , , . - . ( « ») . (« », 1985) - . . . , , , . , - , , . , (, , ; , , ). , ( . . , « » [ 2007: 221]). , . , . . . , .


. . . ., 1997. . 7. . . . . . . ., 2007.

/ ( . . « » )
. -
« » (, )

. , . . , , , , , , , , . , , , , . «» () , () , , , , , . . , «». ; . , , . ... ­ ­ , ­ , ... , , (. -

, 16). , . , « » (13.10.2004), , , . . , , , , , . , , . , Û . , . , , , , , , , .


. ( ) // . 2004. . 1. . . . , 2003. Zanini Pjero. Zna~enja granice. Beograd, 2002.


398

, , :

«

» . . :
. . , . .
(, ) , , , , ,

, : , , , . . « » (1909), - « » (1912) . « » (1911). ­ «» , . . : . ( . 03.12.1912), ( ­ . ) «» (1912, . 1, 2, 3) , (« », 1912, . 1, 2). ( . . -) , . « », , 1940- ( ), ( ). « » -, . 1965 . , - . . « » ­ « »; () , . ( ­ ). : ( ) ( ­ ) , , , , ­ , . 60- ( . , . , . ,), 20 . . (1973­1977); , , , . , , . , ? . , , ; , , -

, , . , ( ), ; , . . : , , , . : ; ; ( ­ ) ; , . . , ... , , . . , , , ... . ­ « ». , , , « », , -. . . ... , ( !) . - , , . . , ­ ... . , , , , , ... , . «» ; , : ( ) , ­ . , . , , . . . : ­ ; , , , ...

( - )
.
(, ) ,

. - . , » [Tokarczuk 1999] . « , . -


, , :

399

, , . , , , «», . , , ­ . , . . « » ­ , « » ­ . , . ­ , - , , , , . ­ , . . -. , , , - . -. ... , , , , [ 2005: 311]. , , , . . , . , , , , , , , , , , . , , , - . , . , : ... , . . , , - , [ 2005: 261]. ? , : ... ­ , , , , , , , , ­ , » [ 2005: 261]. «» : . . , ­ , . . , . , , , . , ­ ; . ­ , , , -

( .: [Suzuki 1970]). , , . , , , . , , , , , . , , , , . , : «», , - . , , , . , , , , . , . «cogito ergo sum ­ , , » , . , «» , . . «» , . , . () (), , [Yuasa 1987: 37­48] . , , «» . , « » , . , . , . , . . , . ­ , . .


Tokarczuk O. Dom dzienny, dom nocny. Walbrzych, 1999. . , / . . . . ., 2 0 0 5 . Suzuki D. Zen and Japanese culture. Princeton, 1970. Yuasa Y. The Body: Toward an Eastern Mind-Body Theory / Tr. by S. Nagatomo, T. P. Kasulis. NY, 1987.


. .
(, ) , , ,

. , , . ­ , . , , . . . , -


400

, , :

. . , . , , , , , - , . , : « » (. ), « » (. ), « » (. ), « » (. ), « » (. ), « » (. ), « » (. ) . . , , . - , «» . « ». , , . , - , ­ . . . « » , . « ». , . , , , . . : , , . , . . . «» , . , , , , « » . « » . . . , . , .

, , . : , , , . . ­ ­ , . , , , . . «» « » - , , . , , , , . . , «» , , , , . . « » , . . , . . , (« » . , « .» . , « » . ). . «, » . « ». , . - , .


Ajvaz M. DruhÈ msto. Brno, 2005. HodrovÀ D. TrÙznivÈ msto. Praha, 1999. Hrabal B. Obsluhoval jsem anglickÈho krÀle. Praha, 2002. Kundera M. ValcÌk na rozloucenu. Brno, 1997. Kundera M. NesnesitelnÀ lehkost bytÌ. Brno, 2006. Machala L. LiterÀrnÌ bludist. Bilance polistopadovÈ prÑzy. Praha, 2001. Topol J. Sestra. Brno, 1994. Urban M. PoslednÌ tecka za rukopisy. Praha, 2005.

- X I X ( )
.
(, )

. - . - ­ , . Temata postavuva mnogubrojni razgleduvawa i aspektirawa od poseben agol, koi na svoj na~in odnovo ni nametnuvaat preosmisluvawe na ve}e dadenite soznanija za makedonskiot kni`even 19 vek, a vo toj pogled i na razli~nite slovenski vrski, koi vo toa vreme se motivirani tokmu so takvata odrednicaslovenski. Sovremenite kulturolo{ki tekovi ni davaat mo`nosti za poobemno sogleduvawe na ovie vrski, osobeno imaj}i go predvid s# u{te nezgasnatoto `ari{te na subalternosta na odredeni kulturi, koi neminovno treba da se opravdaat i / ili konvergiraat kon centarot, stigmatizacijata na orientot vo odnos na oksidentot i sl. Vo toj pogled, makedonskata literatura / kultura e pozicionirana kako balkanska


, , :

401

na sli~en na~in kako {to e Istokot postaven vo odnos na Zapadot. Golem del od aktuelnata postavenost na ne{tata vo postmodernisti~kata kultura / epoha kako da e recidiv od nekoga{nite devetnaesetvekovni branuvawa, koi, kako {to tendirame da poka`eme, voop{to ne se slu~ajni i nemotivirani. Vo fokusot na na{eto razgleduvawe }e bidat glavno trojca maekdonski avtori od 19 vek ­ Konstantin Miladinov, Rajko @inzifov i Grigor Prli~ev, kaj koi e osobeno voo~liva postavenosta kon tu|ite kulturni vlijanija koi gi do`ivuvaat kao abjektni, za razlika od sosredoto~enosta i nivnoto neminovno osvrnuvawe kon ruskata kultura kako izvori{te na novi i interesni seslovenski interferirawa. Toj fakt, koj govori vo korist na nivnoto do`ivuvawe na slovenstvoto voop{to, osvetluva del od tie devetnaesetvekovni makedonsko-ruski vrski. Iako mo`e da se izvede povr{en zaklu~ok deka se raboti za ednonaso~ni vlijanija koi denes lesno bi mo`ele da se podvedat pod {emata centar-periferija, takvata situacija samo gi zatskriva sopstvenite su{tinski obele`ja. Vo korist na ovaa konstatacija zboruva i faktot {to, po sredbata na Dimitrija Miladinov so Viktor Ivanovi~ Grigorovi~ vo 1844 / 1845 godina, pokraj me|usebniot pottik kon sobira~kata aktivnost, Grigorovi~ go posovetuval Dimitrija da napi{e i gramatika na stru{kiot govor (imenuvana taka, za `al, poradi toga{nite dr`avni priliki vo Makedonija i nejzinata nacionalna i jazi~na nekodificiranost). Ne e neobi~no, isto taka, zo{to Kuzman [apkarev ja ozna~uva slovenofilskata trasformacija na Dimitrija Miladinov vo svojata Avtobiografija» kako simboli~na bibliska preobrazba od Savel kon Pavel. O~igledno e deka, vo vreme koga s# u{te se ~uvstvuvaat dlabokite i nezgasnati navevi da se otkrie romanti~arskiot kopne` kon minatoto i perspektivite koi gi otkriva filolo{kata rabota vrz duhot na narodot (vo Humboltovska smisla), me|ukulturnite kontakti se `ivi, no sepak pozicionirani vrz kulturi koi se srodni vo kontekst na Hajdegerovata ku}a na bitieto, t. e. jazikot. Vo toj duh e i slovenskata geografska karta koja, vo toa vreme, vo Moskva ja izrabotuva Orel O{mjancov, a za koja mo{ne vreden materijal ispra}a Dimitrija Miladinov. Vo 1858 godina se formira Slavjanski blagotvoritelen komitet, koj, me|u drugoto, gi pottiknuva i pomaga nadarenite makedonski studenti da studiraat vo Rusija, so ~ija rabota e zapoznaen i Konstantin Miladinov, koj vo 1860 godina

zaedno so dr. vidni dejci i studenti od Makedonija i Rusija go pokrenuva spisanieto «Bratski trud», kade Rajko @izifov intenzivno gi objavuva svoite pesni. Sekako, vo prilog na ovie vrski zboruva i faktot {to i dvete nacii toga{ gi povrzuva qubovta kon pravoslavieto, kako i mo{ne silnite sprotivstavuvawa kon zajaknatata i i progresivna politika na unijatstvoto. U{te eden dokaz vo ovoj kontekst e i prepiskata na Konstantin Miladinov so G. S. Rakovski. Ako gi prenebregneme site ovie op{testveno-politi~ki i istoriski uslovi osvrnuvaj}i se samo kon tvore{tvoto na poso~enite avtori, povtorno }e zabele`ime iznenaduva~ki rezultati. Iako M. M. Bahtin neminovno ja potcrta socijalnata interakcija i socijalniot konstrukt na jazikot i tekstot, duri i bez prethodni op{testveno­Istoriski soznanija voop{to nema neobi~no da zazvu~at stihovite od poemata na Rajko @inzifov «Gusqar v sobor»: «Sme Slavjane kak Moskovci, (kak) Srbi, ^ehi i Poljaci, ^rnogorci, Ercegovci, i Hrvati i Bo{waci». Od aspekt na @inzifovata ume{nost na zborot, interesno e kolku negovata poezija e direktno o`iveana preku impusite od poezijata na Lermontov, kogo toj, me|u drugoto, i go preveduva, a takvite navevi mo`at da se zabele`at i vo negoviot raskaz «Pro{edba», koj e i prviot raskaz vo novata makedonska literatura. Od druga strana, toa {to Grigor Prli~ev prvi~no go steknuva svoeto obrazovanie na gr~ki jazik, a otposle, po sudbonosnata 1861 godina (i po smrtta na bra}ata Miladinovci vo 1862 godina) sosema se osvrnuva samokriti~no kon sostojbata na makedonskata nacionalna zamol~enost vo Ohrid pod gr~koto duhovno «za{titni{tvo», go pravi interesen za na{ata analiza. Makite i naporite koi Prli~ev gi pravi za da nau~i slovenski, glavno preku isprateniot gr~ko-ruski re~nik i Gnedi~eviot prevod na «Ilijadata» so ~ija pomo{ se obiduva da ja prevede Homerovata «Ilijada», se samo nekoi od potticite koi toj gi dobiva ~itaj}i ruski knigi i pravej}i eden vid op{toslovenski jazik. Ne e ~udno zo{to vo ekot na «evropejskata porazija» (kako {to se izrazi Rajko @inzifov) tendencijata kon panslovenstvoto deluva{e kako edinstven mo`en izlez od duhovnata temnina, a istovremeno denes e povtorno mo{ne aktuelen i dlaboko vkorenet vo site post-, inter- i intrakulturni procesi i dvi`ewa.

.
. .
(, ) , , ,

. , . . , , , «» «» . (« », « ») . , . . , , , «» «» . , « » « » (. . «» «» [Said 1978]), . , . , , XIX , , , , , . , / . , , . , , . -


402

, , :

, , . ratio ; ­ , . - , , , . . . ( ), , , ( . : [Moretti 1998]). , , , .

, . , , , « », «» . . , , , , , , . , , . , , .


Moretti F. Atlas of the European Novel 1800­1950. London, 1998. Said E. W. Orientalism. N. Y., 1978.

« ( ) ». « » 2000- .
. .
(, ) , , , , , , , , , , , ,

. 2000- . . «» . , , , , ­ . I , , , 1991 . ­ , ­ . , : «Spektator» (2003) . , «» (2001) . , «» (2007) . . , , , , , , , ­ ­ . - , . . , , , , . , ­ , . , , . , , , . . ­ - . , , . , . , , . . , . «, » (1999), « » (2003), . « » (2003), . « » (2004), . «» (2004) , , . , , , « », . , , : , «» . , , . . , . , . , . . , , , . , , , , , , . , «», «», «», «», «», «» , . I .


, , :

403


.
(, )

. , . , , , , XIX . . , , . , , , . , XIX . XIX , . - , . ,



, , . - . - , . / . - . , . , .

Rus k ata liter atur a v o M ak edonija v o k r ajot na XX i po~ etok ot na XXI v ek
D. Risteski
. (, )

. XX ­ XXI . , , . Avtorot na ovoj trud pravi analiza na prisustvoto na ruskata literatura vo Makedonija vo krajot na XX i po~etokot na XXI vek. Pritoa, toj poa|a od vremeto na koga Makedonija stanuva samostojna dr`ava. Sporeduvaj}i go prethodniot period koga Makedonija se nao|a{e vo sostavot na Jugoslovenskata Federacija, avtorot doa|a do konstatacija deka od po~etokot na tranzicionite i globalizacionite procesi koga Makedonija stana samostojna dr`ava interesot kon ruskata literatura kako da se namaluva. Toga{, za razlika od prethodnite periodi, namalen e procentot na prevodi od ruskata literatura na makedonski. No, nasproti toa, ne prestanuva interesot na makedonskite istra`uva~i kon ruskata literatura. Nau~niot priod na makedonskite slavisti i rusisti prodol`uva kontinuirano da se razviva najmnogu na Katedrata za ruski jazik i literatura pri Filolo{kiot fakultet «Bla`e Koneski» vo Skopje, no nekoi ruski avtori (Tolstoj, Dostoevski, Bahtin, Lotman i dr.) se izu~uvaat i na Katedrata za makedonska kni`evnost i ju`noslovenski kni`evnosti i na Katedrata za op{ta i komparativna kni`evnost, a za nekoi od niv se dr`at duri i specijalisti~ki kursevi na postdiplomskite studii po kni`evnost. Interesot za ruskata literatura prodol`uva kontinuirano da se razviva i na Institutot za makedonska literatura, a osobeno vo Makedonskata akademija na naukite i umetnostite (MANU) kade se raboti duri i na nekolku proekti od oblasta na ruskata literatura. Avtorot na trudot vo ponatamo{niot del stava do znaewe deka od samiot po~etok na XXI vek interesot kon prevodite na ruskata kni`evnost kako da zema povtorno zamav, taka {to ve}e se zabele`uvaat prevodi od najpoznatite ruski avtori najmnogu od XIX i XX vek. Pritoa i samiot e vklu~en vo preveduvaweto na nekoi interesni avtori kako na pr. Boris Piqnak, Julija Ulickaja i dr. Zabele`livo e toa {to od po~etokot na ova stoletie vo Makedonija izlegoa i nekolku antologiski izbori od ruskata poezija, vrz koi avtorot isto taka posebno se osvrnuva vo svojot trud. Osven toa, avtorot se osvrnuva na site drugi pozna~ajni prevodi od ruskata kni`evnost na makedonski jazik, kako i na pozna~ajnite istra`uva~ki rezultati na ruskata kni`evnost vo Makedonija od krajot na minatiot i po~etokot na ovoj vek.

XIX XX
. .
« » (, ) , ,

. XIX , , XIX . . , , ,


404

, , :

; , ; ; . XIX , . , 1918 , . , , , . . (1791­1871), 1830 «, ». , , , , , . , . XIX , , . (1822­1870) . (1812­1876). , , « » [ 2004], . . , - . XX . - (1849­1921) , , . . « » (1908) . XX , ? XIX ? , [ 2004: 143]. , . . , « » [ 1975: 231­232]. , . «» , , , . .

, XIX , «» ­ , . . , «» (. ) , , . , , . XIX , , 1920 XX . . , , - . , , , XX . , . , . , XIX . «» « » [MaasÌk 1993]. . XX . , , . , , . XX « ». , . 1925 , . , -, , . , . , , , , .


MaasÌk skÙch . . , . ., 2004. . . . ., 2004. . . . ., 1975. A. CinohernÈ divadlo na Slovensku. (Sprievodca po slovendivadelnÙch dejinÀch.) Bratislava, 1993.

( .)
. .
(, ) , , , ,

. . : . . , . , . , . , , . ­ ­ , , : ; «» . ( , , «» ); , «» ( ­ « »), ; « » ; «--» . , , .


, , :

405

, , « » . ­ «» , . «» , ­ «» ­ , , . ­ , , , , , « » . . , , «» , , . . , , , , ­ ­ , ­ , ­ , ­ . ­ , ­ . , . . , , , « » ( , «», - ­ ), . , , , : . , , . , , . , - ( - ) , ( ). ­ ­ , , . , . ­ , . « » . , , , , , -

, , ­ ­ . () « ». . , , , , , , , ( ) . , , . «... ...», ­ . . «, », ­ ­ , . « , » « , ». , , -, -, -... « » « » ­ « » « ». , , - « » « , », , , « , ...». . , ­ ­ , . , , . . «». « », , . : « ». ­ . , - ( , - , , ­ , , ­ ­ ). : «... , , ». . « ». «», - , . : « + », ­ - ( -), - .

­ - « - »
. / M. Rutz
/ Universitaet Trier (, ) , /

. , , . «-» -. , , . «» «» , . ­ ­ «» . , : .


406

, , :

1960- , . « » , : « ». . - . «» . , - 1990 . , «, »: , . . « » , , . , , . , , - , , , . , ; . «» «-» (2002­2005), . , . -. « ». « » «», . , . , «-» , . . ­ , ( « »). ­ « », ( ), : , . ­ ,

«» , . , . , «-» (« »): « » ­ , , , «» . « » , . . , . . - . , . «» «-», . «» , «-» : , , ­ , . «», , . , : , , , . , , , . «-» , , . , , « ». , ; . , «-» , , , , «», . «» , , -. «-» , . , . , , ­ , , , , .

« » (2002 .)
. .
(, ) , , ,

. . , 2002 . . , , ­ , , . , « » ( ) , , , . ­ , ­ (1997, « , ») «» (2000, « »). , , , , (1988) -


, , :

407

(1998­1999), (2000­2002) (2 0 0 2 ­ 2 0 0 3 ). « » . , 1970- , ; . . , ; , , , , (. , . , . , . , . , . ) , , (. , . , . , . ). , «», « », , , ­

, -. . , . , . , . , . . . ( , ), , . . , . « » ( ). , , , , , , 1962 . (. , . , . , . , . , . , . , . , . , . ; . . 1980­1990- ., « », «», « », «», « , »).


. .
(, ) « », , , ,

. ., . . «» «» ., « », XIX­ . 1960­1970- . , «» . «» , «» ­ : . . , , , ­ , , , , ­ . , , , . , . , . , , . . , , , . «» , . , ., , . , , « » . ., , , . , « » . , , , , , . , . I . . : ­ , . , ; ­ , . , ­ , , , ; ­ , , , - ; ­ , . . , , , , , , . , , , , , ( -, , ). , , « », « » , . , . , . . , , . -


408

, , :

, , , . . , , . 1970­1980- . , 1990- . . ( ), , . . , , ­ , , , , , , . 1980­1990- . ,

. . «» -, «», - . . . ­ , . , 1990- . . , , . - ( . ), . , «» . , .


.
(, Serbia) , , , ,

. . . , . , . , , . , , . . , . 1799. . , , . , , , , . . , , , , . , . , , , , , , . , , , . . , . : , , , . , . , . , . , . « ». , . , , , . , , . : , . , . , , , , . , . , , . . , . , . . , : , . . . , , . , . , . . , . , ­ .


, , :

409

.
. .
(, )

. «» . , , , , . - , . , , , « » «», . , , , . , , , , «», . , , . , , , . , , , - , , ­ , , , ­ , , , , ... , , . . 1970- , , , , , , . 1970- « », , (, « » , «» ), « », ­ . , . - , . 1970- , , 1980- , . 1980- ­ 1990- « » ­ , ( 1990 . ­ ; 1991 . ­ « » ). , - . , , . , . , XXI , , , . , . . . , . . , . . . , , . : . , . , . , . , . -, . , . , . , . . , , , , , , . .


M. \. Spasevski
Univerzitet Sv. Kiril i Metodij, Pedago{ki fakultet Sv. Kliment Ohridski (Skopje, Makedonija) Vlijanija, pisateli, literatura, deca, tvore{tvo

. - . , , . , , , , , . , , . , , , , . Me|u makedonskata i ruskata literatura za deca od Posebno e va`en faktot {to najgolem broj od sovretvore~ki aspekt postojat pove}e zaedni~ki vlijanija i menite avtori za deca kako od ruskata literatura, taka procesi. Tie se ogledaat vo nekolku oblasti. i od makedonskata, vo golema mera inspiraciite gi zeNajnapred se relaciite i odlikite na narodnata litmaat od narodnoto literaturno tvore{tvo. Toa se pojaeratura, a posebno na narodnoto tvore{tvo za deca. vuva kako obrazec za nivnite po~etni tvore~ki periodi.


410

, , :

Tvore~ko vlijanie {to vrz makedonskite avtori go izvr{ile golemite ruski literati, A. S. Pu{kin, Ivan Krilov, Maksim Gorki, A. P.^ehov i drugi. Mnogu od makedonskite avtori zapo~nale da pi{uvaat i sozdaavaat inspirirani od ruskite pisateli i poeti, kako vo prozata taka i vo poezijata. Osobeno toa e karakteristi~no za oddelni avtori od prvata generacija sovremeni makedonski pisateli za deca koi go odbele`uvaat periodot od 1945 ­1951 god. Vo izvesni slu~ai avtorite kni`evno gi opservirale kreativnite temi karakteristi~ni za ruskata literature za deca, davajki im novo kni`evno oblikuvawe i avtenti~na struktura. Pritoa zabele`livi se i soodvetni korelacii vo odnos na kni`evnata opservacija i kompoziciskata gradba. Vo kni`evniot obrazec na basnata sozdavana vo makedonskata literatura, vo golema mera se odrazile i basnite na Ivan Krilov. Takvo vlijanie e vidlivo i vo razvojnite kni`evni karakteristiki na skaznite. Od kni`even aspekt kako del od tvore~kite vlijanija i procesi e i golemiot broj na prevedeni literaturni dela na makedonski jazik od ruskata literatura za deca, karakteristi~no za periodot na pedesettite, {eesettite i sedumdesettite godini. Vo tvore~kite odliki na literaturite za deca vo Rusija i Makedonija, prisutni se tendenciite na srodni tematski i motivski karakteristiki koi go tretiraat detstvoto i detskiot svet, od socijalna, istoriska, realisti~na, no i skaznovita pred se tvore~ka opservacija. Golem broj od makedonskite pisateli kako i ruskite pisateli go tretiraat avtobiografskoto vo svoite raskazi, romani ili poetski tvorbi.

Naj~esto toa se realisti~ni prikazi na detstvoto vo semejnoto opkruzuvawe. Vo profilot na detskite likovi se opserviraat sociolo{ki, psiholo{ki i eti~ki karakternosti. Detskite likovi se gradat vrz srodni obrazci. Vo niv se struktuiraat oddelni avtenti~ni likovi od realnata sredina na `iveewe. Tie kni`evno se dolovuvaat vo kontekst na razli~ni sociokulturni sloevi. Bitna odlika na relaciite me|u ruskata i makedonskata literatura za deca e i kni`evnoto vlijanie {to go pottiknale delata od prevedenata ruska literatura za deca na makedonski jazik. Me|u niv se «Raskazi od azbukata» (L. N. Tolstoj, 1961); Maksim Gorki (izbor, 1962); «Zlatnoto klu~e» (A. Tolstoj, 1967); «Skazna za ribarot i ripkata» (A. S. Pu{kin); A. P. ^ehov («Ka{tanka»); «Detstvo»; I. Krilov (Basni); Sergej Esenin («Neobi~na prikazna za edno prijatelstvo»); Turgewev («Prijatelstvo») i dr. Oddelni prevodi na literaturni tvorbi za deca od ruskata literaturata se zabele`uvaat i pred vtorata svetska vojna. Posebno prevodite se prisutni vo periodot po pojavata na prvata sovremena makedonska generacija pisateli za deca. Tie zaemnosti se razvivale i ostvaruvale vo sozdvawe na povisok umetni~ko-estetski stepen na literaturnoto tvore{tvo za deca.

Literatura

Gorki Maksim. Raskazi. Skopje, 1984. Gorki Maksim. zbor proza. Skopje, 1962. Krilov Ivan. Izbor basni. Skopje, 1993. Ruski narodni prikazni. Skopje, 1979. Spasevski Mito. Analiti~ki studii i opservacii na literaturata za deca. Skopje. Tolstoj Aleksej. Zlatnoto klu~e. 1967.

­ I . « » « »
. .
/ . . (, ) , , «»

. ­ I . «» «» , , , , «» «» . ­ , . , , : . , - , , , , . ­ , , , . 1991 . , , . -, « » [Zupan Sosic 2003: 99] . , . , ­ , . . (. 1930) ­ « » (1990) XIX . ­ . (. 1949) ­ « . , » (1993) , 1595 ., ­ , . , ( , ) , . . (. 1931) « » (1994) , . 14 1895 . . (. 1962) «1895, : » (1995), . : «», , - . . . (. 1924) ­ «, 999 » (1996), . (. 1932) ­ «» (1996), . (. 1930) ­ « » (1999), . (. 1948) « » (1998) «, (2000). , 1960- . 66 ( « »). 1990­2000- . , , «» , «» «» .


, , :

411

. « » (1997) . (. 1962), « , » (1997) « » (2003) . (. 1959), «» : . , , ­ ( ­ , ­ XVI .). ­ I , , -

. . , , , , , «» : , , , .


Zupan Sosic A. Zavetje zgodbe: sodobni slovenski roman ob koncu stoletja. Ljubljana, 2003.


. .
. . (, ) , , ,

. . , , , , , . ­ () . , XIV . , ( ­ ). , , ­ . , , ­ . . . , , (, ; ). ­ , , - . , , , , , , .


. .
(-, )

, , ­ . ­ , , () , . «» ­ , «» - «» ( ). «» , . «» , . , . . [... 2000]. «» ; , , . , .

. ­ , . , , , , , ., ­ , .; ­ , , .; ­ , ., , , . , , , . , , «». , , ­ . . . ­ , alter ego. -


412

, , :

­ , , ­ . ? ­ , , . «», , , . , . . (), , , , , , - , : 1. , , , . , . , , ,

. . 2. , , . , , « » ­ , « ». , , : , , , , . 3. , . . , , XXI , . , , , , , .


/ . . . , . . ., 2000.

« f antasy»:
. .
(, ) fantasy, , ,

. fantasy, , , . « fantasy» , XX ­ XXI . , « fantasy» , , , , ­ . , « ». «», . , fantasy . , . . «» XIX . « fantasy». fantasy - . «» fantasy . , XX . , . XX « » [Keniston 1971: 43]. (, . .), (, . ) , , - . XX - . : , . . , . , , , . , . , . XX ­ XXI « -». - - [ 2007: 22]. fantasy , . fantasy . . fantasy, , . « fantasy» , , . , . . . [ 2007: 49]. , . , , , . (, , . .) , , fantasy ( ), .



. . . ., 2007. . . : . . . ... . . . ., 2007. Keniston . Youth and Dissent. N. Y., 1971.


, , :

413


. .
. (, ) , ,

. . 2008 . ­ ­ « : ». , , , , , . , - , . , , , , « » , , : , , . . , , . - . - () (). . «» (Wesele) 1901; . « » (Sklepy cynamonowe) 1933; . « » (Mala apokalipsa) 1979; . «» (GnÑj) 2002. « » . , . , , . - - , , ­ , . , , - , , ­ , ­ . , , , , ­ ­ , . ­ ­ . «» , . « ». , , (, . .) , . , . - , , , , , . . - - -. , ­ . , . . . 1930- , . ( . ) , ­ «», --. « » . «» , ( - - ) , « » ­ : () , , . , , - , , . , , , , , , , , . , , «» «» ( ). , « » . . - , «», «» , , . «» . , , , , . (, ) , , , ­ , ( ­ ) . ( ) , , , , . , : , --


414

, , :

, . , : , , . ­ . ­ , -, , , . ­ « » . ­ ­ .

«». - ­ ( ) : ­ , ­ , ­ . , , « » « ». , .

« » « » . « »
. .
(, ) . , « », «» «»

. . « » , ( ), (). 1977 , , ­ « ». . . -, ... «». , . , , , . , ( , , ). , , « », . «» , 1970- ( ). : , , ( , , ) « », , , , - , . . , . , : , , , , , , . - « », -, , « ». « ». . - . «» « ». , , , «». , : « » , ­ , , - ­ «»... , , ... , , . «». , , ( , ­ ). , , , .


. .
(, ) ,

. . - . , , , , , , , « » . 6 . ( ­ 11 .) . 1 2007 59,2%, ­ 25,6%, ­ 2,9 %, ­ 0,7%. , , , .


, , :

415

. 1970­1980- . , , . - . . , . (), () (). (. . , . . , . . , . . ) . . . , ( , ). . , , . - , . , , , . , , , , . , . , , .

. . . . « », - ( , , ). . . . . . , , , [, 1979: 13]. . . , « » , , [ 2007: 42]. , (, , ). : , 1970 , ; ; , ; .


. . . , 2007. . ., . . // . ., 1979.

« » v e r s u s « » : XXI
. .
. . . (-, ) , , , ,

. , . , . . , , - , . . . - . . , , . « », «» , , . , , . , «». . -


416

, , :

: « , ( ) - , , . , , , , , ­ , , , » [ 1999: 112]. , , . , « » . (. , . , . , . , . , . , . .) . « », . « ( . ­ . .) : ­ », ­ . [ 2006: 132]. , , . , . «» « » . , XXI . . , . . « », (-

, ). «» . , . . ( , , , ). , , . . « » , , . , « » , , , ; , , , . , .


. . ., 2006. . , . // . 1999. 2.

, , -
. .
. . (, ) C , -,

. : - . ­ . , . . , . . , . . , . . , «» . ­ . , . . , , : 1. , ; ; , . [ 1999]. 2. ( . : [ 2001]). 3. , , . . [ 2004], , / , . , , «» , / ­ , , , . : , ? , : « , , ». , . , «» , , («»), (« »), . , ­ , «» : , . , - . , -, «» . , , : -, ­ - . -


, , :

417

: , , ­ . , ­ . -: , , ­ , , , , . , , , , (., : [ 1884]), - . , , , . ? ­ , , . , , , , , , ­ , . - ­ , , , . . , , . : , . , .

: « , , , , , , . ». , . . : «... , , . ., ( ), ...» [ 1997]. , , . , , , , , , - , .


. . // XX : : 60- , 21 2000 . « ». ., 2001. .271­276. . . . . ., 1997. . . : . ., 1884. . // . : ; : . ., 1999. . . « / » ( ). : . . . ., 2004 ( . : http://www.philol.msu.ru/~rlc2004/ru/participants/psearch.php?pid=96732).

( )
. .
(, ) , , ,

. . , . ­ . «» 1924­1969 . , . : , , . . , , , . . «» , . , «» . . 1960- . «» ( ) . . . «» (1972). 1990- . - , . , «». , . - , . , , , , 1930­ 1940- . . ( . ), . . - « - » [ 1991: 82­98]. « », «», . . [ 1996]. . . , « » (1968). ( ). ( 1939 . ­ «») , , 1980- . , 1970 . . . [ 1970: 338].


418

, , :

« » (, , , ) [ 2001]. « » (., 2007), . - . . . , , ( ) . (1935). , , . [Bakos 1969]. 1960­ 1980- . , «» -

1950- . «. ­38» (2006, ­ 2008) [Nadrealizmus... 2006]. . . , . , ( ) .


. . . ., 1996. : 3 . . 3. ., 2001. . ., 1970. . ., 1991. Bakos M. Avantgarda 38. Bratislava, 1969. Nadrealizmus. Avantgarda 38. Bratislava, 2006.

( )
. .
. . (, )

1945 ., , , . . . . « » . . , , . . . . . . , . , . . . . . . - (. . «, »). 1945­1980- , , , , , .

. , ( « », 1964) . . , . , . . , . . , , ­ , ( ) . , , 1950- « » « », «» . . , , , , . , . « » (, , , . .), , . . , . , . .

( )
.
(, ) , ,

(1856­1916), , , , , , . , , , . , , .

, . 1) -, , : , , . 2) -, o . 3) -, , -


, , :

419

, -. , . , - XX . , [Jakobiec 1955, 1958] K [Kuplowski 1974], [Kuplowski 1979]. . 25 . , 150- («- . , , - . 150- »). [Warszawskie... 2002]. , . « » («Dla domowego ogniska», 1887) ­ [Szymonik 2007]. , , -, , . «» , « » homo familiens. , , , . , , 50- , «»: 1889 «Kurier Lwowski» «Zbrodnie w Kukizowie» (« »). « » ­ «» («Grabarze», 1892). , , , : 1. . . - . , , , ( , , - ).

2. , . , . - . . , , . , , -, , -, , - . , . 3. . , - . , , , . , , ­ - ­ . . «» . - o. , . 4. , . , (, honor ­ ). 5. . , , Familienroman.


Jakobiec Marian. Iwan Franko (1856­1916) // Iwan Franko. Utwory wybrane. T. II; Tlumaczyli Zofia i Stanislaw Glowiakowie, Warszawa 1955. S. 569­601 (ten e: Iwan Franko. Warszawa, 1958). Kuplowski Mikolaj. Iwan Franko jako krytyk literatury polskiej. RzeszÑw, 1974. Kuplowski Mikolaj. Iwan Franko. O literaturze polskiej. Wyboru dokonal i opracowal Mikolaj Kuplowski. KrakÑw, 1979. Szymonik Danuta. Iwana Franki polskojzyczna powie rodzinna «Dla domowego ogniska». Problemy poetyki gatunku // i . i . 4. , 2007. S. 466­471. Warszawskie Zeszyty Ukrainoznawcze. 23­24. Spotkania polsko-ukraiskie. Uniwersytet Warszawski ­ Iwanowi France. Studia Ukrainica / Pod redakcj Stefana Kozaka przy wspÑlpracy Walentyny Sobol i Bazylego Nazaruka. Warszawa, 2002.

« » : , ,
. .
(, )

, - , . ­ , , ­ ­XXI ., « » ( 1989 .) ­ (1993 .). , , , , . -

, . 1990- . , , . , , . , , . , « », .


420

, , :

« » , 1980- ., ­ , , . - , «» . ; , . , , 1950- ­ 1960- . «» (. , . , . ). , . , . , . , . , . , . . 1980- ­ 1990- . ­ . , . , . , . , . , ­ . , . , . , . , . , . ­ . -

- (. , . , . .) ( « », . ). , . « », «», «» «» . , , , , , , , , , , . , ­ . . , , ( . , . , . , . ), .

: . « »

, . .-. (, )

. «», 2000 , . . , , , , , , , . . . , , rwell Bradbury. , , . a , . , a 1990- 2000 . . , , . . , . , , ,

, . , . , , , , , . . , , , . , . , , , , , , . . , . , , , , . , , .

Nek oi lek s ik i os ob enos ti v o pr ev odot na r om anot « ir ej»
. / R. Jan~uleva
(, )

. , , «» . , . , , , , , . Prodolol`uvaweto na kreativniot sjaj na romanot «Pirej» vo prevodot na ruski jazik e rezultat na dolovuvaweto na bogatata ekspresija i estetskiot intenzitet sodr`ani vo intonaciskata struktura.


, , :

421

Adekvatnosta i ekvivalentnosta na prevodot osobeno se odnesuva na prevodot na razgovornata leksika pri {to razgovornite zborovi ja sozdavaat ekspresijata na op{tiot neutralen fon. Silen ekspresiven efekt se postignuva so prevodot na razgovornite zborovi: Ajde, mori, povjasajte ­ Nu, davate `e pospeite...; O~i da nemam ­ opni moi glaza; Da mu guveeme koga }e ve~era ­ o~titelno pomalkivat za u`inom; Na neroden Petko mu su~ime povoj ­ elili kuru neubitogo medved... Adekvatna preveduva~ka transformacija e postignata i pri prevodot na jazikot na Lazor No~eski, t. e. pri prevodot na pogovorkite. Pogovorkite, obi~aite, mitot i skaznata formiraat edinstven strukturno-semanti~ki kompleks koj `ivee i vo folklorot i vo literaturata. Folklorot i literaturata se prepletuvaat taka tesno {to zboruvaat na eden jazik, jazikot na kulturata. Ako prevodot vo krajna linija ima za cel da go izrazi sredi{niot, vzaemen odnos me|u jazicite, toga{ zada~ata na preveduva~ot e olesneta so bliskosta na selskata tematika vo ruskata i vo makedonskata kni`evnost. Komparativnoto razgleduvawe na selskata proza od 60-te godini vo ruskata i makedonskata kni`evnost

uka`uva na mnogubrojni sli~nosti, literaturni pozajmici, adaptacii i parafrazi, kako i na mnogu sli~nosti vo oblasta na socijalnoto, estetskoto, eti~koto i religioznoto. Tematikata i poetikata na sovremenata selska proza mo`e da se tolkuva kako poseben tip na kultura so svoj sistem na eti~ki i estetski vrednosti proniknati vo tradicionalnata selska sredina. Dobli`uvaj}i go golemiot roman «Pirej» do ruskiot ~itatel preveduva~ot Olga Pawkina upotrebila mnogu arhaizmi so nova konatacija kako i specifi~na leksika za imenuvawe na eden celosno dijalekten nov svet, za ruskiot ~itatel. Kako {to nema soodvetni ekvivalenti za ruskite zborovi: skuka, sutki, bor{~, taka i vo makedonskiot jazik postojat zborovi (dijalektizmi) za koi te{ko se nao|a ekvivalent vo drugiot jazik: zau{il, opulen, spipile, omacurila, mariveti, nejse i dr. Sledej}i go originalot Olga Pawkina gi identifikuva agramatikalnostite i alogi~nostite vo tekstot i gi primenuva soodvetnite stilski postapki. Zatoa pozajmenite zborovi, neologizmite, kovanicite, arhaizmite bea pove}e od neophodni za prenesuvawe na smislata na deloto na Petre Andreevski vo ruskata verzija.

S laven sk a b ozan stva Lad a i Ljeljo u f olk loristici Hrvata
M. Dragi
Filozofski fakultet Sveucilista u Splitu (Split, Republika Hrvatska)

1. Lada u pisanim izvorima Lada se prvi put spominje u poljskim Statuta provincialia nastalim oko 1420. godine. U Poljskoj se u svadbenim pjesmama spominjao pripjev lado. U 15. i 16. st. u Ceskoj su se u svadbama izvodile obredne pjesme u kojima je pripjev Lado. U staroceskom lada znaci djevojka. U Bugarskoj i Sloveniji su se na Ivandan izvodile pjesme u kojima je pripjev lado. Lado se spominje u proljetnim, ljetnim i svadbenim pjesmama slavenskih i baltickih naroda. Matija Petar Katanci pise da «odjek bozanstva starih Panonaca, boga Latobiusa jest bozanstvo Lado koje se u puckom pjevanju, za ljetnih radova Podravki i Posavki, navodi za bilo koje bozanstvo. Trag drevnosti nase popivke <...> prepoznaje se <...> u hrvatskom (kajkavskom) i bosanskom (slavonsko­Ikavskom) narjecju». Vuk Stefanovi Karadzi objasnjava rijec ladati «(u Hrv. u okolici Karlovca) djevojke krsanske nakiene vijencima idu po selima uoci ur eva dne, a u varosi na ur ev dan ujutru od kue do kue i pjevaju». 2. Lada ­ staroslavenska bozica proljea, mladosti, ljepote i plodnosti Po ruskoj i poljskoj tradiciji Lada bila bozica proljea, mladosti, ljepote i plodnosti. Luka Ili Oriovcanin navodi da su nasi pre i Ladom ili Ljeljom nazivali boga ljubavi, a mladez mu je obojega spola zrtve (aldove) prikazivala. Ivo Pilar prisustvo bozice Lade u slavenskoj mitologiji ilustrira toponimima Ladin Vrh kod Obrovca, kao i toponimima Ladina, Ladinec, Ladesii, Ladu, Ladovac, Ladovica. 3. Ladarski jurjevski, kraljicki, dodolski i ivanjski ophodi Prema narodnim pricama ladarice hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Uz to vjerovanje veze se obicaj kada na Ivanje djevojcice Ivancice u grupi od cetiri ili osam s vjenciima na glavi obilaze sela i pjevaju. Temeljem relevantne literature i motiva u pjesmama koje su zapisane kao i onima koje informanti na terenu i danas kazuju moze se ustvrditi da su se u Slavoniji i Hrvatskom zagorju ladarske pjesme izvodile na blagdane: Sv. Jure, Sv. Filipa i Jakova, Duhove, Sv. Ivana (24. lipnja) te za vrijeme susnih proljetnih i ljetnih dana. Dakle, vremenski su skoro istovjetno izvo eni ladarski ophodi u Hrvatskoj kao u Rusiji, Poljskoj i Litvi. Djevojke se po pripjevu u pjesmama oj Lado, oj zovu ladarice, lade. 4. Ladin sin Ljeljo ­ staroslavenski bog ljubavi U slavenskoj je mitologiji Ladin sin Ljeljo ­ bog ljubavi. Pilar navodi, a Slobodan Zecevi ga citira, da su dalmatinski renesansni pisci uvijek navodili bozanstvo Lelja kao sinonim za Amora ili Kupidona. Prisustvo Ljelja u juznoslavenskoj mitologiji Pilar afirmira i visebrojnim nazivima planina Ljeljen u Bosni i Hercegovini, te Ljeljen-brdo na razme u Dalmacije i Hercegovine, Ljeljen Glavica u Konavlima, Lelija Planina u

Hercegovini, Ljeljen ­ vrh planine Visocica kod Konjica i t. d. U nekim je kraljickim pjesmama pripjev ljeljo po kojemu su se te kraljice nazivale. Mazuri i Poljaci slavili su bozanstva Ljelja i Poljelja. U Poljskoj, Rusiji i Litvi spominjao se i Ladin sin Poljeljo. U tim je zemljama bio drevni obicaj da od prve nedjelje po Uskrsu do Ivandana djevojke i zene u kolu pjevaju pjesme u cast Lade. 5. Kraljice ljelje (rusaljke) Kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. To je slavenski naziv za vodene vile. Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i zene pretvarale su se u vodene vile ­ rusaljke. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. U juznoj Dalmaciji Duhovi se nazivaju Rusalije. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale, a risalcak, risalcek, risalicek slovenski je naziv za svibanj. Kod Rusa su, tako er, rusalije vezane uz Duhove. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Kod Ceha se taj praznik zvao Rusadle. U Bugarskoj su se obredni igraci nazivali Rusalije, a mjesec lipanj nazivan je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale. 6. Kraljice u Hrvata Obicno je kraljica bilo osam do deset, ali je bivalo i manje i vise od toga. Dijelile su se u dvije skupine. Glavni su skup cinile one djevojke koje su na glavama imale muske sesire okiene capljinim ili paunovim perima te cvijeem, najcese ­ smiljem i koviljem. U toj su skupini posebice bile uresene jedna ili dvije djevojke koje su bile prvakinje. Na njihovim je klobucima sprijeda bilo ogledalo, a straga nekoliko objesenih sarenih vrpca. U rukama im je bio stari pravi ili drveni mac o kojem su bili objeseni sareni trakovi ili su bili zabodeni u jabuku, narancu ili limun. Me u djevojkama se isticala kraljica ili kralj. U druzbi su cesto bili i kralj i kraljica koja se jos zvala mlada i imala je koprenu na glavi. Jedna ili dvije djevojke bile su barjaktar(i), a one su na stapu nosile saren barjak. Polovicom 19. st. u Slavoniji jedna je djevojka bila barjaktar, a druga dvorkinja (sluzavka) kraljicina. U druzbi su bili i diver i mlada koja je na glavi imala koprenu i vijenac, a razlikovala se od kraljice ­ mlade. Cijela se skupina ponegdje dijeli na kraljeve i kraljice, a jedna ili dvije su im prvaci i one s krunama na glavi. Me u kraljicama su i djevojke ali i mladii ­ sabiraci darova prosjaci, torbonose, sirgonja, kajmacar i sl. Kada bi kraljice dosle pred kuu dvorkinja postavi stolac na koji kraljica sjedne. Iza kraljice stane dvorkinja, a iza njih u obliku srpa kraljice ­ ljelje izvode pjesme uz pratnju gajdasa ili tamburasa. U akovstini se moze cuti usmena predaja o Turcima (koji su na tim prostorima vladali od 15. do konca 17. st.) i hrabrim preodjevenim djevojkama koje su ih zastrasile i otjerale.


422

, , :

S l o v e n s k a d r a ma t i k a i n s o d o b n i p r o c e s i g l o b a l i z a c i j e
K. J. Kozak
Drustvo Slovenija-Rusija / Univerza na Primorskem (Ljubljana, Slovenija) Slovenska dramatika, globalizacija, tajkuni, Zygmunt Bauman, Drago Jancar

Ruski povzetek. Ne glede na majhnost drzave je mogoce procese globalizacije zaslediti tudi v Sloveniji. Dramatika drzi pregovorno zrcalo naravi (in druzbi), zato bom predstavil primer sodobnega dela slovenskega dramatika D. Jancarja Lahka konjenica, ter njegove diskurzivne nastavke primerjal s teorijo globalizacije, kakor jo je zabelezil sociolog Z. Bauman. Poudarjeni nacini, na kakrsne knjizevnost / dramatika spremlja druzbene procese v casu, ki reprezentaciji v gledaliscu ni prevec naklonjen. Predavanje z naslovom Slovenska dramatika in sodobni procesi globalizacije ima za cilj odgovoriti na tri vprasanja, ki so med seboj povezane: 1) Kaksna sta danasnja svet in cas, kaj se z njima dogaja v procesu globalizacije, 2) Kaj se dogaja s kljucnimi dramskimi elementi: protagonist, prostor, cas, javnost / zasebnost, ter 3) Ali sodobno verbalno gledalisce (tragedija) sploh lahko ustrezno predstavi naso globalizirano realnost? Odgovore poskusam iskati na primeru sodobne slovenske drame D. Jancarja Lahka konjenica, ki je nastala leta 2003 (igrana leta 2007 najprej v Beogradu, nato pa leta februarja leta 2008 se v Ljubljani). «"Politicno" v grski tragediji ni zadevalo zgolj politike v ozjem pomenu [...], temvec polis, se pravi skupnost in z njo povezanost ljudi, ki je neobhodna za prezivetje posameznika» (28). S temi besedami je Theresia Birkenhauer v svojem clanku TragÆdie: Arbeit an der Demokratie (2004) zaznamovala ris, iz katerega je tragedija izsla, v katerem je trajala in se brez izjeme nahaja se danes. Tragedija se nujno osredotoca na posameznika, preko njega portretira druzbeno prakso, skratka, opisuje eksistenco entitete, ki jo je Jacques Taminiaux (Le thÈÁtre des philosophes: la tragÈdie, l'Étre, l'action) imenoval bios politikos. Za bezno ilustracijo medcloveskih razmerij v okviru sodobnega sveta se bomo posluzili pronicljive knjizice sociologa Zygmunta Baumana z naslovom Globalization: The Human Consequences (1998), ki se opira prav na zgoraj omenjene prvine in jih aktualizira v sodobni luci. Globalizacijo tukaj razumemo kot kapitalsko resnicnost sodobnosti, kot «stanje duha», Zeitgeist, ki je mantra danasnjega «prvega» sveta in ki jo ponavljamo v prepricanju, da gre za pozitivni «molitveni obrazec». Ravno to mantro pa Bauman neusmiljeno razgali in dokaze njen neo-liberalen, ultra-utilitaristicni, tehnicisticni znacaj, ki posameznikom odvzema individualnost in jih spreminja v kolesje stroja velikega potrosnistva. Prvi pojem, ki je kljucen za tragedijo, pod drobnogled pa ga vzame tudi Bauman, je pojem prostora. Razumevanje tega pojma in predvsem njegovo obvladovanje v resnicnosti je bistveno tako za tragedijo kot za globalizacijo, saj je geografska premoc pogosto izhodisce za marsikatero drugo, najpogosteje ekonomsko, politicno in kulturno. To seveda ni nic novega, saj gre za enega temeljnih clovekovih vzgibov: za stremljenje po oblasti. Problem prostora je v druzbi nelocljivo povezan z drugim vprasanjem, ki ga kot kljucnega obravnava tudi tragedija. Gre za odnos med javnostjo in zasebnostjo, temu pa sledi osrednje vprasanje: o protagonistu. V antiki je bila agora (ali pa kasneje vaska lipa) naceloma dostopna oziroma vsaj na oceh vsem, s tem pa tudi vzdrzevalka druzbenega tkiva. Ker je bila definirana na tak nacin, je sluzila za identifikacijsko tocko vsega prebivalstva. Ojdipov podvig s sfingo je bil mogoc, ker je, ceprav zgolj njegov, zadeval vse prebivalce Teb, vsakega po vrsti. Bil je lokalen. Pravzaprav je vsak tragiski spopad ne samo lokalne, temvec tudi zasebne narave, zato je mogoc le tam, kjer sta tudi oblast in javnost «po meri cloveka». Vendar, ali je to res? Kaj je bistvo tega? Sodobni vzvodi moci v globalizaciji vidijo ucinkovito sredstvo za odpravo tesne povezave med sabo in vladanimi, saj se njihova oblast tako oddalji, zamegli in postane neulovljiva. Danes bi Ojdipu nikakor ne bilo treba trpeti sramote pred komer koli drugim kot pred samim seboj, kaj sele iztikati si oci. Globalizirana civilizacija se je z verum, z vrednot, premaknila na bonum, ki je razumljen skrajno solipsisticno in hedonisticno, zgolj kot dobro-za-sebe, torej ultimativni uzitek. To pa v nobenem primeru ni tista kvaliteta, za katero bi bilo vredno umirati. Kako dalec, se zdi, je vse skupaj od anticnih vrednot Sodobnim vzvodom moci je uspelo nekaj, o cemer so despoti in tirani skozi stoletja lahko le sanjali ­ uspelo jim je vpeljati totalni nadzor. Totalen je zaradi tega, ker je samoiniciativen. Ce je bila malodane ves cas razvoja civilizacij oblast utemeljena na tem, da je pescica nadzorovala mnozico, je zdaj situacija dvakrat obrnjena. Zdaj se mnozica posameznikov v strahu pred izgubo uzitka z ene, pa tudi zaradi izjemne negotovosti za na primer delovna mesta in osebno varnost z druge strani, brez nadaljnjega sama podreja pescici tako, da se ji ne upira, ji samoiniciativno sporoca svoje podatke, se v imenu varnosti prostovoljno pusti nadzorovati (kamere, elektronski podatki, biometricni dokumenti itd.). Ni si tezko predstavljati, da je oblast v polozaju, o katerem je lahko doslej samo sanjala. Dejansko smo se znasli v svetu, ki je v mnogocem presegel celo najbolj pogumne literarne distopije Orwella, Zamjatina, Huxleya, Burgessa, Atwoodove... Globalni kapital kot nosilec vseh uzitkov je tako dosegel popolno atomizacijo druzb, kjer se je vsak posameznik odrekel sirsi druzbeni identifikaciji v svojo «korist». Sproscenost, svoboda poprej v vrednote ujetega posameznika je torej zgolj navidezna, s tem pa se vraca tudi vprasanje o moznosti tragedije. Prav zaradi te svoje lastnosti se sodobno razumljena tragedija se posebej ucinkovito vpise v naso globalizirano sodobnost. Gledalci moramo moci in znati misliti prav ta razcep, to nezdruzljivo. Ce se tako ozremo na tragedijo, postane jasno, da ne more biti res, da bi danes ziveli v posttragicni dobi. Resnicnost, kakrsno je naslikal Bauman, ne daje velikega upanja za izboljsanje razmer. Ne glede torej na odpravo transcendence, ukinitev vrednot, relativizacijo sveta, tragedija «pod enoznacnostjo religioznega, pod enoznacnostjo politicnega, kaze globoko dvoumnost dejanskosti, ki lahko ljudi v zivljenju raztrga» (Birkenhauer 28). Redkokje ponuja sodobna slovenska dramatika tako izciscen tragiski konflikt vrednot kot v primeru Lahke konjenice. Obenem pa ni prav pogosta tudi odlocnost, s katero Jancar zavrne moznost odresilnega dejanja. Nobenega dvoma ni glede moralne ocene sodobnosti. Lahko konjenico je tako mogoce razumeti kot obupan klic sodobnikom, ki jim v zapuscini ostanejo zgolj vprasanja: smo ze tako otopeli, da ne spoznamo praznine okoli sebe? Je svet s tecajev do te mere, da je vsak izhod nemogoc? Smo dejansko ze na poti «vesele apokalipse»?

Neoavan tgard n a sk u p in a OHO
M. Kragelj / .
Ljubljana, Slovenija / ,

. , «», . , . «» , OHO. , . Naloga podaja delovanje skupine OHO skozi casovni pregled. Poskusal sem posredovati kar se da razsirjen okvir samega delovanja, torej zasnove, ustvarjalnosti in razsnove. Na tak nacin se samega pristopa loti tudi M. Suvakovi v Anatomiji angelov. V raziskovanju ohojevske dejavnosti M. Suvakovi vpelje pojem «ekranske podobe», ki jih casovnoposledicno ustvarjajo posamezni clani gibanja s svojimi umetniskimi deli, obnasanjem in delovanjem. Realnost je pojmovana kot projekt, ki se ustvarja


, , :

423

preko aparatov in postopkov, tako prakticnih (umetniskih) kot teoreticnih, torej je dinamicna, spremenljiva, odprta. Za neoavantgardo je za razliko od zgodovinske avantgarde znacilno to, da je v njej utopija realizma. V primeru ohoja se vzpostavi realnost v obliki subkulture, oziroma mikrozdruzbe, ki je do neke mere avtonomna in je vzporedna vecinski kulturi. Prva ekranska podoba ohojevske realnosti se pojavi ze v gimnazijskih letih Marka Pogacnika in Iztoka Geistra ­ Plamna. Skupaj s Marjanom Ciglicem so zasnovali dijasko glasilo Plamenica. To zgodnje obdobje v letu 1963 predstavlja zasnutek predohojevskega delovanja. V mladostniski drzi avtorjev se prepozna eksperimentiranje, na nacin prestopanja iz ene umetnosti v drugo in njihove spajanje. S prispevki, ki pa so bili vecinoma nepodpisani, se poudari sama skupina kot «krovni avtor», s tem se preusmeri sam poudarek umetniskega izdelka na izdelek sam, izdelek ­ stvar ­ umetnina. Reakcija na pojav Plamenice je bila s strani avtorjev povsem nepricakovana. Za avtorje je bila revija izraz resnice kot osvobojene miselnih vzorcev in je predvsem bivanjska, povezana z zivljenjem. Druzba pa je nasprotno samo resnico utemeljevala na miselnih konstrukcijah. Ociten je bil odmik od prevladujoce smeri modernizma, ki se zateka k avtonomiji umetnosti. Napacen dojem pa je prineslo Plamenico kot nasprotujoco ideologijo ter vrsitev pritiska na avtorje. Po incidentu se avtorji povezejo se z Naskom Kriznarjem ter Francijem Zagoricnikom. Zaradi prejsnjega «slovesa» jim je kulturna scena v Kranju zaprta. Nova perspektiva pa nastaja s preselitvijo v Ljubljano. Pogacnik in Geister sta se tam namrec vpisala na studij. Vecjo pozornost bodocim ohojevcem nameni esejist Taras Kermauner, ki jih v javnosti tudi zagovarja. Ob tem razvije pojma reizem in ludizem. V prvem t. i. preohojevskem obdobju je drza skupine uporniska. Vzporedno tej izraziti teznji pa se vse bolj pojavlja tudi druga, ki zaznamuje naslednje obdobje, teznja po avtonomnosti. Ustvarjalci kot skupina prvic nastopijo skupaj v zborniku Eva, ki nastane na pobudo Tomaza Salamuna za enoten nastop mlajse generacije. Druga ekranska podoba ohojevske realnosti je reisticno obdobje. V tem obdobju se teznje po avtonomnosti dela dokoncno uveljavijo v najvecji mozni obliki. Prelom se izoblikuje sredi 60. let, po izidu zbirnika Eva (1966). Tarasa

Kermauner govori o reizmu, ki se je razvil najprej ob Salamunovi zbirki Poker. V svoji luci reizem prikaze Manifest OHO, ki ga objavijo v Tribuni, v njem nakazuje osrediscenost na objekt, ki jo je mogoce zaslediti pri Wittgensteinu. Do neke mere pa lahko zasledimo tudi Husserlov klic: «K stvarem samim!» S samim reizmom se se bolj obcutno kaze protest oziroma nasprotje humanizmu kot antropocentricni podobi realnosti, kjer je clovek v srediscu sveta in mu je vse ostalo podrejeno. Na zunaj se je sam reizem priblizal pop-artu in «svetu potrosnistva». Prav vse si postane enakovredno, vkljucno s clovekom. Vse stvari so preprosto zgolj to, kar so. In nikakor drugace se ne pojavljajo v svojem obstoju. Tretja ekranska podoba. Od prevlade reizma sledi obrat sveta k strukturalnim odnosom. Po Suvakovievih besedah postane struktura model sveta in okvir, s pomocjo katerega dozivljamo svet. Je predstava sveta in je sam red, ki se odkriva v svetu (naravi, umetniskih delih, kulturi). Struktura je v svetu prikrita, v umetniskih delih pa se pokaze kot dobesedni program ali nacrt. Programirana umetnost se osredotoci na odnose, ki se lahko kazejo kot enakovredni in hkrati raznoliki. Kot nadaljnja stopnja v izlocitvi umetnika iz ustvarjalnega postopka, se pojavi vprasanje, kako povezati elemente umetniskega dela med seboj brez vpletanja umetnikove osebnosti. V taki umetnosti naj bi umetnik dolocil delo s pomocjo programa, ki bi sam po sebi ustvarjal povezave s skladu s svojimi dolocili. Na vzporednico natancnemu, skorajda matematicnemu nastanku umetniskega dela pa lahko polozimo nakljucje oziroma arbitrarnost kot vzporeden princip, ki izvira iz ludisticnih tezenj v slovenski neoavantgardi. Cetrta ekranska podoba ohojevske realnosti preide v fazo procesualne umetnosti. Namesto pesnikov, slikarjev, kiparjev, igralcev, dramaturgov se pojavljajo umetniki. S Skupino OHO ze prej omenjenih petih avtorjev se vzpostavi formula: (O)KO + (U)HO = OHO. V tem obdobju nastajajo dela, ki se ne morejo vec postaviti kot reisticni izdelki (objekt v srediscu sveta), temvec razmerje objektov in druzin oziroma kot vidni in nevidni proces objektov in njihovih odnosov oziroma objektov v polju naravnih energij. Svet je predstavljen kot dinamicni red pojavov med ocesom in usesom. Peta ekranska podoba ohojevske realnosti je izpeljana ob koncu 60. Svet postane red konceptualno (pojmovno) ali mentalno (imaginarno) predstavljivih odnosov v svetu ali zavesti. OHO iz skupine postaja skupnost, ki se zacne ukvarjati z razlicnimi duhovnimi praksami, meditacijami. Umetnisko delo postane dokument odnosov med zavestmi stirih umetnikov. V tem obdobju se OHO uveljavi na mednarodni umetniski sceni, nato pa skupina nepricakovano nenadoma izstopi iz umetniskega sveta in izbere estetiko molka. Sesta ekranska podoba ohojevske realnosti predstavlja tisti del gibanja, ki je usmerilo reisticni in procesualni poeticni svet v linijo estetike behaviorizma in ludizma. Gre za akcije v dometu poezije in para-gledalisca. Zivi so bili odnosi s hipijevsko kulturo, novo levico, happeningom, pa tudi nedvomen povratek, v filozofskem smislu, k ideji igre, kot jo razvijata Heidegger in Gadamer. Pravica do igre in igra sama postaneta dolocilnici individualne in mikro-kolektivne identitete in osvoboditve od sivila realnega socializma. Sedma ekranska podoba predstavlja teoretski del gibanja in njegov razvoj od eksistencializma-fenomenologije preko reisticne kritike subjekta k strukturalizmu in zatem k teoretskim poststrukturalizmom. Pri uveljavljanju strukturalizma pri nas ima opazno vlogo prva stevilka Kataloga. Osma ekranska podoba je preobrazba Skupine OHO kot umetniske formacije v eksistencialisticni svet komune zunaj sveta umetnosti. Ugotovitev, da je razkorak med njihovim celostnim razumevanjem zivljenja in udejstvovanjem zgolj na umetniski ravni prevelik, povzroci ukinitev OHO kot umetniske skupine, nadomesti pa jo poskus celostnega zivljenja v komuni, oziroma Druzini v Sempasu. V njej polje umetniskega delovanja izgine in je prepleteno z vsakdanjimi zivljenjskimi opravili v nelocljivo celoto. Utopija postane konkretna v obliki «vzorcne kulture», modela, ki na miniaturni ravni vzpostavlja relativno avtonomno kulturo.


424

, , :

S Ç casn À sloven sk À p rÑza (od zaciatk u d evÄd esiatych rok ov 20. storocia p od n es)
D. KrsÀkovÀ
çstav slovenskej literatÇry SAV / (Bratislava, Slovensko)

Rok 1989 priniesol radikÀlne spolocenskÈ zmeny a celkom prirodzene aj novÈ ocakÀvania ­ predpokladali sa obraty a zlomy. Tie sa v oblasti literatÇry spÀjali v prvom rade s odstrÀnenÌm doktrÌny socialistickÈho realizmu, obmedzujÇcich ideologickÙch kritÈriÌ, cenzÇry, umeleckej nezivotnosti a neautentickosti. UkÀzalo sa vsak, ze nÀzorovÀ pluralita a novÈ moznosti este automaticky neznamenajÇ vnÇtornÇ premenu. PrvÀ polovica devÄdesiatych rokov sa tak niesla skÒr v znamenÌ vyrovnÀvania sa s novou situÀciou. V oblasti uvazovania o literatÇre to znamenalo zaciatok procesu prehodnotenia dovtedajsieho tradovanÈho obrazu slovenskej literatÇry najmÄ poslednÙch desarocÌ, no tiez medzivojnovej literatÇry, ktorÀ bola retrospektÌvne interpretacne prispÒsobovanÀ dobovÙm kritÈriÀm socialistickÈho realizmu. Rovnako sa hadal vhodnÙ hodnotovoumeleckÙ rÀmec, na ktorÙ by sa dalo napriek vonkajsej ruptÇre kontinuitne nadviaza. Relevantnou sa v tomto smere stala autonÑmna cas sesdesiatych rokov (spojenÀ s procesmi dobovÈho uvoovania a liberalizÀcie, ktorÈ na konci desarocia rÀzne zakoncila normalizÀcia) a ciastocne druhÀ polovica osemdesiatych rokov. SÇviselo to s tÙm, ze pri rekonstrukcii literÀrneho vÙvinu sa zacalo spÄtne uvazova o tzv. postmodernej lÌnii, ktorej pociatky sa spÀjali prÀve s koncom sesdesiatych rokov a ktorÀ silnela v rokoch osemdesiatych, aby napokon prevlÀdla v tvorbe mladej generÀcie devÄdesiatych rokov. V tomto obdobÌ sa zacÌna ozivova mÙtus tzv. «zlatÙch sesdesiatych», s ktorÙmi boli spojenÈ literÀrne zaciatky dnesnej starsej strednej generÀcie, ktorÀ sa na zaciatku devÄdesiatych rokov dostala do pozÌcie dominantnej autorskej generÀcie (vÙberovo: Rudolf Sloboda, Pavel HrÇz, Pavel VilikovskÙ, JÀn Johanides, Alta VÀsovÀ, Dusan Mitana, Dusan Dusek). Az niekedy v druhej polovici devÄdesiatych rokov sa v literatÇre zacÌnajÇ presadzova novÈ prvky a objavuje sa novÙ, odosobnenejsÌ a viac technickÙ prÌstup k tvorbe. NovÌ debutanti pritom uz necÌtili potrebu reagova na starsÌ domÀci kontext,

vymedzova sa voci nemu (ani polemicky, ani parodicky), resp. sa do zaraova. PrÀve naopak: svojimi dielami priam manifestovali svoju individualitu a nezaradenos. DevÄdesiate roky 20. storocia vytvorili v slovenskej literatÇre priestor pre slobodnÇ tvorbu i pre slobodnÇ diskusiu o nej. Vyslo vekÈ mnozstvo knÌh a pocetnÈ sÇ aj formy pÌsania ­ prÌznacnÀ je heterogenita autorskÙch prÌstupov i tÈm. TakÀto rÒznorodos so sebou prinÀsa aj rÒznorodÈ hodnoty, ktorÈ citate, hadajÇci v literatÇre kultivÀciu estetickej citlivosti, nemusÌ vzdy akceptova. Je pritom zjavnÈ, ze slovenskÀ literatÇra poslednÙch rokov ­ a to nielen tÀ mladÀ ­ pokracuje v hadanÌ tÈm i poetÌk. Akosi stÀle sa v nej cakÀ na romÀn, pricom toto cakanie je leitmotÌvom slovenskej literÀrnej situÀcie uz od devÄdesiatych rokov. Cisto kvantitatÌvne prevlÀdajÇ zbierky poviedok a kratsÌch Çtvarov, no pozvona sa ukazuje, ze doby samoÇcelnÈho experimentovania, vsadeprÌtomnÈho postmodernÈho relativizovania a bezbrehÈho predvÀdzania bu intertextuÀlnej, alebo vlastnej autorskej hravosti a nekonvencnosti sÇ predsa len na Çstupe. Hoci tendencia k experimentu a k hre, k relativizovaniu, irÑnii a absurdnÈmu prelÌnaniu reality a fikcie je stÀle prÌtomnÀ, na rozdiel od poviedkovej tvorby devÄdesiatych rokov je v aktuÀlnej krÀtkej prÑze zretenÙ nÀvrat k prÌbehu, posun k subjektivite, dÒraz na «zlozitejsie» uchopenie problÈmu cloveka a jeho existencie vo svete. Vaka rozrastajÇcej sa zivotnej a literÀrnej skÇsenosti aj autori, stÀle este evidovanÌ v kolÑnke mladÌ, v sirsej miere integrujÇ do svojej literÀrnej vÙpovede autobiografickos a smerujÇ k vrstevnatÈmu a intelektuÀlne struktÇrovanÈmu rozprÀvaniu (zÀstupne napr. MÀrius Kopcsay, Jana JurÀovÀ, Jana BeovÀ). Nosnos autobiografickÈho momentu sa dÀ rozpozna v podobe nÀvratov do detstva, reminiscenciÌ na mlados a reflexiÌ aktuÀlne zazÌvanej zivotnej reality. NaznacenÈ «zvÀznenie» literatÇry vsak nevylucuje prÌtomnos irÑnie, satirickÈho osta ci grotesknÈho vypointovania.

T r a d i c n À d r À ma ( a k o z À n e r l i t e r a t Ç r y ) k o n t r a n o v À d r À ma , c o o l d r À ma I n - Y e r - Fa c e ( a k o z À n e r s Ç c a s n È h o u me n i a ) / ( ) c o n t r a , c o o l , I n - y e r - Fa c e ( )
D. Podmakova / .
(, ) , cool , In-Yer-Face

. XX ­ . . Cool , In-Yer-Face . , , , , , , , , , . . V sÇcasnej dramatickej literatÇre vidÌme zÀsadnÙ prelom vo forme dramatickÈho textu i jeho obsahu. Priblizne od tretej tretiny 20. storocia sledujeme sirsÌ odklon od tzv. aristotelovskej poetiky s jej piatimi zÀkladnÙmi komponentmi vÙstavby drÀmy. V 60. rokoch klasickÇ stavebnÇ uniformovanos struktÇry dramatiky narusila absurdnÀ drÀma, avsak celopolosnejsie zmeny vo viacerÙch nÀrodnÙch kultÇrach zaznamenÀvame az koncom 20. a zaciatkom 21. storocia. Narusenie zÀkladnej formy ­ expozÌcie, kolÌzie, krÌzy, peripetie a katarzie ­ prislo spontÀnne ako reakcia na spolocenskÈ zmeny, politickÈ uvonenia, ekonomickÙ rast. DrÀma je dvojdomÙ druh: mÒzeme ju zahrnÇ aj do literatÇry aj do umenia (divadlo, film, televÌzia, rozhlas). A prÀve divadlo a scasti aj film od 60. rokoch zÀsadne ovplyvovali dramatickÙ text ­ predlohu pre vznik divadelnÈho diela. Postupne prestala by klasickÀ dramatickÀ literatÇra najzÀkladnejsÌm prvkom vzniku divadelnej inscenÀcie. MimoslovnÈ prejavy, pocity postÀv, autorov zacali prenika do inscenacnÙch scenÀrov. NapÄtie vo vnÇtri repliky, napÄtie na jej hrane, nevypovedanÈ myslienky, nevyslovenÈ nÀzory tvorcov sa zrazu ocitli v scenÀri. SÇvislÙ dramatickÙ text sa fragmentoval, destruoval tak, ze odzrkadoval pocity mladÙch tvorcov. V strede ich zÀujmu prestal by harmonizujÇci prvok, krÀsa, dobro, zlo, hrdina a antihrdina. Spolocnos zacala produkova tzv. ne-hrdinov, ktorÌ sa hadali v spleti rozvÌjajÇcich sa ekonomÌk, vyssej zivotnej Çrovne, konzumnÈho zivota ­ v odmietanÌ tradicnÙch hodnÒt. Storociami preverenÀ kompozÌcia dramatickÈho textu sa rozpadla. NastÇpil trend dekompozÌcie, diskontinuity. ImprovizÀcie: autorskej i ostatnÈho tvorivÈho kolektÌvu. NÀsledne sa aj v divadelnom umenÌ prejavil postmodernizmus. Ako negÀcie dovtedajsÌch hodnÒt s fragmentÀrnosou situÀcie, scÈny, rozhovoru, osoby, osobnosti, myslienky, nÀzoru, pocitu... DÒraz sa zacal klÀs na klipovitos, kontroverznos v konanÌ i v typoch postÀv (Çstup od charakterov), castÈ vyuzitie kontrapunktu, nÀhody, zÀmernej alogickosti. Na preexponovanÙ, stylizovanÙ obraz zivota, cez ktorÙ autori zÀmerne smerujÇ k hrubosti, skaredosti, odmietavosti akÙkovek hodnÒt ­ sÇkromnÙch ci vseobecne zÀvÄznÙch. To vsetko prinÀsa programovÇ neviazanos bez estetickÙch kÀnonov a skrupulÌ. V 90. rokoch nemali divadlÀ, ani tvorcovia zÀujem o novÙch autorov, ktorÌ by sa pridzali cistÙch estetickÙch kategÑriÌ. Stali sa prezitkom bÙvalÙch postkomunistickÙch krajÌn, usilujÇcich sa vtesna do vekej EurÑpy uz etablovanÙch zÀpadnÙch krajinÀch, Medzi tie «sÇcasnÈ» trendy divadelnÙch prejavov, ktorÈ priam


, , :

425

popierali uzavretÇ stavbu dramatickÙch textov, klasickÙch hrdinov a najmÄ katarznÙ Çcinok divadelnÈho diela. MladÈ divadlo, mladÌ tvorcovia sa od 90. rokov vzdali vekÙch divadelnÙch scÈn a presli na nÀmestia, zisli do pivnÌc. Hadali vlastnÇ identitu, svoje miesto v «slobodnej» spolocnosti. Paralelne s tÙm potrebovali aj nÀhradnÈ divadelnÈ priestory, aby boli blizsie k «svojim» divÀkom v tzv. Site specific. Tieto priestory definujÇ tÈmy aj vÙrazovÈ prostriedky. OtvorenÌm hranÌc a internetu sa zacala sÌri po EurÑpe ako «novÀ eurÑpska drÀma». Ako «jedinÙ moznÙ vÙraz cÌtenia doby, v ktorej zijÇ». ZaoberÀ sa identickÙmi obrazmi: drogy, sex, nÀsilie. V strede zÀujmu stoja tÈmy, ktorÈ boli dovtedy odsunutÈ na okraj spolocnosti: homosexualita, pedofÌlia, incest, heterosexualita, ktorÀ sa casto predvÀdzala aj na javisku pred ocami divÀkov. Cie: terapia prinÀsajÇca porozumenie, resp. sokovanie Tento trend nazÙvanÙ slangovou anglictinou «In-Yer-Face» vznikol skrÀtenÌm vÙrazu In your face. Vo vonom preklade znamenÀ Çtoci priamo do ksichtu (po prvÙ raz tento termÌn pouzil anglickÙ divadelnÙ kritik Aleks Sierz). V Nemecku sa tento typ drÀmy nazÙva «Blut und Sperm», Poliaci a Srbi si ju pomenovali ako «novÙ brutalizmus», ceskÈ a slovenskÈ divadlo si osvojilo termÌn «coll drÀma». Divadlo «cool dramatiky» je zrkadlom doby. Prejavuje sa aj v slovnÌku, ktorÙ vychÀdza z hovorovej reci, je plnÙ vulgarizmov, slangu, argotu. NovÀ drÀma mÀ svoju literÀrnu, resp. divadelnÇ generacnÇ kritiku, ktorÀ pozitÌvne prijÌma vsetky jej formy a

prejavy. Jej nekritickos logicky nastouje otÀzku: Je takÙto typ, zÀner drÀmy, resp. divadla dlhotrvajÇcejsÌ trend, ktorÙ preverÌ, resp. potvrdÌ histÑria alebo ide len o postpostpost... modernistickÙ prejav generÀcie, ktorÀ «zije» z eurÑpskych grantov a zÀujmu svojich generacnÙch druhov?

LiteratÇra
. // . ( ). . XX . . . II. ., 2003. . 517­ 534. Gajdos J. PostmodernÈ podoby divadla. Brno, 2001. GruskovÀ A., Maliti R., VannayovÀ M. (ed.). Semis a chrÑm. Sprievodca mladÙm divadlom. Bratislava, 2000. KirÀly N. The Fate of the Text inbToday Theatre. Novi Sad, 2002. MistrÌk M. Aj drÀma je len clovek. Bratislava, 2003. Nikcevic S. «NovÀ eurÑpska drÀma» alebo vekÙ podvod. Bratislava, 2007. PodmakovÀ D. Hrdina v slovenskej drÀme na prelome 20. a 21. storocia // J. Koska (ed.). Hrdina v stredoeurÑpskych a balkÀnskych literatÇrach 19. a 20. storocia. Bratislava, 2003. S. 153­158. PodmakovÀ D. Premeny slovenskej drÀmy v 90. rokoch a jej inscenacnÈ podoby // SlovenskÈ divadlo. 2004. Roc. 52. C. 1. S. 6­17. PodmakovÀ D. Premeny martinskÈho divadla v 90. rokoch a na zaciatku novÈho tisÌcrocia. DialÑg styroch rezisÈrov // SlovenskÈ divadlo. 2004. Roc. 52. C. 2. S. 126­153. Sierz A. Yer-Face Theatre. London, 2001.

S l o v a s k i n a r o d n i mi t i
A. Rozman
Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta (Ljubljana, Slovenija) Narodni miti, ustvarjanje novih kulturnih odnosov, hierarhija mitov, miti balast preteklosti

Miti oz. stereotipi so sestavni del srednjeevropskih narodnih zgodovin. V odnosu do sosedov, na Slovaskem do Madzarov, so zaceli nastajati v obdobju narodnega preroda in z nezmanjsano mocjo delujejo se danes. Tragicne zgodbe o junakih, zmagah, porazih in trpljenju slovaskih prednikov so del vsakdanjega zivljenja in kljub svoji fiktivnosti realno vplivajo na obnasanje ljudi. Nekatere junaske pesmi znamo se iz sole, vemo, da so o mitskih junakih napisane novele, opere, muzikali, posneti filmi in televizijske nadaljevanke, po njih so poimenovane ulice in trgi, prisli so na piedestale, bankovce, znamke itd. Podobno kot miti drugih evropskih narodov slovaski miti reducirajo kompleksno preteklost, da bi oblikovali magicno enotnost skupnosti, da bi ponudili obljubo smisla narodne eksistence in da bi zmanjsali kolektivi obcutek strahu pred ogrozanjem oz. unicenjem skupine. Tvorijo zaokrozen, fleksibilen in prilagodljiv sistem, ki trajno vpliva samozavedanje Slovakov in s tem na usmeritve njihovih dejanj. Na zacetku vsake narodne mitologije so predstave o poreklu, prednikih in herojskem obdobju ­ zlatem veku. V slovaski mitologiji predstavlja zlati vek Velika Moravska ­ mit o slovaskosti te prve slovanske srednjeevropske drzave. V 19. stoletju so narodni preporod pojmovali kot utelesenje zlatega veka. Jezikovni miti so bili zelo dejavni v vecnacionalnih drzavah, kjer narodi niso bili uradno administrativno loceni,

jezikovna meja pa je v predstavah narodnih elit predstavljala mejo narodnega teritorija. Hierarhija mitov se socasno spreminja s politicnimi druzbenimi spremembami. Jasno se kaze v koledarju drzavnih praznikov, v drzavnih simbolih, v osnovnih ustavnih besedilih (npr. preambula ustave) in v solskih ucbenikih. Po letu 1989 in se posebej po letu 1993 prevladujejo v javnem zivljenju mitske zgodbe, ki poskusajo slovasko identiteto utrditi na narodni in krscanski liniji. V drugi liniji je opazno mitiziranje protikomunisticnih prvin v slovaski preteklosti. V sirsem kontekstu je za Slovake ­ tako kot za druge postkomunisticne dezele ­ znacilno mitiziranje zgodovine z namenom definirati postsocialisticno druzbo kot zgodovinski in kulturni narod. Poznavanje in razumevanje narodnih mitov, ki jih nosimo s sabo kot tezko breme preteklosti, je potrebno v trenutnih razmerah globalizacije in povezovanja med drzavami in narodi pri revidiranju odnosov do sosednih drzav in narodov. Slovanski svet je civilizacijsko in zgodovinsko izredno heterogen, zato mora modernizacija gospodarstva in demokratizacija posameznih slovanskih prispeti k zblizevanju slovanskih narodov na kulturni osnovi. S pomocjo narodnih mitov in njihovega preseganja bomo lahko v prihodnosti polozili temelje za ideolosko in nacionalisticno razbremenjeno vsestransko sodelovanje.